Čovjek nije jedina vrsta koja čisti, pere, održava i obnavlja sebe i svoj životni prostor.Rade to i većina životinja, ali čovjek kao razumno biće u kaosu ne funkcionira, pa je otišao najdalje u svojoj težnji da stvori red.

    Do industrijske revolucije i pojave mehaničkog pogleda na život i svijet, dakle do pojave materijalističke filozofije, čovjek je bio cjelovito biće, spoj duha i tijela i sve probleme koji su se u njegovom životu pojavljivali rješavao je istovremeno na oba plana, duhovnom i materijalnom. S pojavom materijalizma čovjek postaje živi stroj sastavljen od dijelova (srce, mozak, pluća, ruke, noge itd.) koje je moguće odvojeno proučavati, analizirati i (naopako) svaki taj dio posebno i liječiti. Pa se tako i dalje u medicini i znanosti potenciraju i razvijaju sve uže i uže specijalnosti, a vrli specijalisti plutaju na otkinutim otočićima svojih uskih specijalnosti i nikako da dovedu čovjekov mozak i srce ponovo u vezu i tako doista i omoguće cjelovito i učinkovito liječenje i konačno iscjeljenje.Uz to ta specijalistička cjepidlačenja su dovela do toga da se liječe samo bolesti, a čovjek se potpuno izgubio u šumi dijagnoza.

       Zašto se to zastranjenje dogodilo ljudskoj vrsti? Zato što je materijalizam zanemario i skoro potpuno potisnuo duhovni plan. U ekstremnim fazama se išlo skoro do poricanja Božanskog nad čovjekom i u čovjeku, a kult tijela je jačao sve više i više i još uvjek agresivno nadvladava, potiskuje i prigušuje čovjekove duhovne potrebe.Pošto je svaki čovjek primarno, spiritualno biće koje se spustilo u materijalni svijet da ostvari svoju sudbinu, korjeni svih njegovih patnji nisu u bolesnim organima, nego u zanemarenom duhovnom prostoru.

       Pa tako duhovni prostor modernog čovjeka liči na kuću u kojoj godinama nisu oprani prozori, a maglena zavjesa satkana od prašine, kiše i svih prljavština koje su sunce i vjetrovi vremena na nekoć kristalno prozirna stakla nalijepili,izobličuje i zamagljuje sve što se pojavi u tom okviru.Da bi svoj vidokrug izoštrili moramo oprati prozore i temeljito pospremiti kuću da bi se u njoj opet dobro osjećali. Tako je na površini stvari i svi znaju kako se bolje osjećamo kad stvari dovedemo u red. No, da bi učinak bio temeljit moramo se pobrinuti i za duhovnu stranu svog bića.Problem i jest u tome što je moderni čovjek zapustio svoj duhovni prostor, pa su njegovi uvidi u sve probleme koji mu se događaju posve iskrivljeni, a nerijetko se dogodi i da su posve nemogući pa i uzrok svojih patnji, a i njihovo rješenje traži negdje izvan sebe.

       Da bi izašao iz začaranog kruga poraza i promašaja, bolesti i sve veće apatije i nemoći prema životu i u životu, moderni čovjek mora duhovnu higijenu ponovo uvesti u svoj život. Kroz duhovnu higijenu izbacujemo iz sebe sve vrste psiho-mentalnog smeća, a i neke opasnije vrste smeća koje smo skupili ili se jednostavno nalijepilo na nas u našim vrludanjima kroz život.Svaka naša misao se materijalizira negdje u univerzumu, a uvjek prethodi svakom našem djelu u zemaljskoj dimenziji. Zato je važno imati čiste misli.No, slabi čovjek pomisli nešto loše, prestrašen se povuče tješeći se; pa nasreću nisam ništa učinio, ali kako sve «hoće da živi», tako i odaslana misao, kao nepažnjom puštena ptica iz kaveza,  putuje, lepeće univerzumom, vrluda i traži mjesto gdje će zaživjeti. Nerijetko se ne našavši takvo mjesto, vraća svom tvorcu i onda u njegovom životu nastaje niz neobjašnjivih događaja koji u pravilu izmiču njegovoj kontroli i on na kraju nemoćno uzvikuje: Ne znam zašto mi se to događa.Ili bespomoćno pita: Zašto se to baš meni događa?

      Prije ispovjedi kršćani mole:“.....oprosti mi jer sagriješih mišlju, riječju, djelom i propustom“. U toj molitvi su temelji duhovne higijene, a i druge religiozne tradicije imaju instrumente za čišćenje duhovnog prostora.S obzirom da moderni čovjek sve više zapušta religioznu praksu, preostaju mu još psiholozi i psihijatri, ali kad do njih stigne obično su već nastale nepopravljive štete, pa je koji put dobro ako uspiju makar održavati zatečeno stanje i spriječiti pogoršanje.Uz to ljudi našeg podneblja zaziru od psihijatara i njihovih dijagnoza, jer ne žele biti «označeni» pa pomoć potraže tek kad je za nju prekasno, a svi smo svjedoci da su određeni psiho-mentalni poremećaji sve učestaliji i kod nas i u svijetu.Sve je to posljedica zapuštenog duhovnog prostora kod modernog čovjeka.

      Arhetipski kotač je jedna od novih metoda duhovne higijene. Nazivamo ga i karmički kotač. Arhetipska analiza je neosobno propitivanje osobnog života i uvjek nas dovede do odgovora na pitanje: «Zašto mi se to događa?»Kroz takvu analizu se izoštrava naša percepcija, a uvid u zakonitosti po kojima se događaji odvijaju postaje kristalno jasan i čist.Ova metoda je korisna svima, a naročito onima koji žele živjeti zdravije, uspješnije i sretnije.