Um i tijelo

U ljudskom biću, Antahkarana (unutrašnji instrument) je sačinjen od uma, intelekta, volje i ega. Ego je povezan sa životnim principom (praana). On je okružen sa Vijnaanamaya Koša (omotač integrirane svijesti). Um je povezan sa voljom (China) i okružen je sa Manomaya Koša (mentalni omotač). Tako između individualne duše i životnog/vitalnog principa (praana), funkcionira um. Životni princip funkcionira između uma i tijela. Intelekt (Buddhi) funkcionira iznad nivoa uma. Vitalni princip funkcionira ispod uma. I intelekt i životni princip (praana) su prepunjeni toplinom (Agni). Njihova kombinirana prisutnost u tijelu je ono čime se objašnjava toplina u tijelu.
Um ne bi trebalo tretirati kao nešto trivijalno. Čovjek razumijeva svijet putem uma i stoga bi njegov rad trebao potpuno nadgledati. Zato što je um lociran između intelekta (Buddhi) i Prane (životnog principa) – a oboje su ispunjeni principom Vatre – on teži topljenju. Predsjedavajuće božanstvo za um je Mjesec. Mjesec predstavlja hladnoću i protok. Fluidi kao što je voda imaju tendenciju da teku naniže i pronalaze svoj nivo. Vatra, naprotiv, ima tendenciju da ide naviše. Um, zbog svoje vodene prirode, ima tendenciju da se kreće prema dole da bi se zanimao za sitne stvari. Moraju se činiti napori  postići da um gleda naviše.

Prvobitni Izvor
Treba, međutim, zapamtiti da su um, intelekt, volja i ego sačinjeni od pet elemenata, koji su svi emanacije iz Najvišeg - Sat-Chit-Ananda (Postojanje – Svijest – Blaženstvo). Ovo je njihov Prvobitni Izvor iz kojeg su emanirali kao bezbrojne iskre iz vatre. Iz ovog Izvora oni se pojavljuju kao bilioni atoma i uzimaju bezbrojne oblike. Čovjek treba  shvatiti da Prema također dolazi iz istog Božanskog Izvora.
Obdaren ljudskim oblikom i sa poklonjenim čulnim organima, umom i voljom, čovjek ipak ne uspijeva da se sjeti Izvora iz kojeg je došao.

 

Što je uzrok tijelu?

Korijenski uzrok je neznanje. Neznanje krade čovjeku moć razlučivanja. Nemajući ovu sposobnost, čovjek teži napuhivanju svog ega (Ahamkaram). Egoizam proizvodi mržnju, koja je uzrok vezanosti. Sve akcije (Karmas) se rađaju iz vezanosti i želja. Stoga, primarni uzrok rođenja u ljudskom tijelu je nečija Karma.

Držite uzde

Samo Um je uzrok
Čovjekovog uzdignuća i posrnuća;
Samo je Um odgovoran
Za čovjekovu vezanost ili oslobođenje,
Ovaj Um čini da čovjek zaboravi
Svoju stvarnost i spušta se u pakao!

Čovjek predstavlja kombinaciju tijela, uma i Atme. Ovo troje predstavljaju čovjekove stepenice za uzdignuće na najviši nivo. Tijelo je sredstvo za djelovanje. Um je zadužen za spoznaju. Nepromjenjiva i vječna Stvarnost jeste Atma, koja predstavlja čovjekov božanski aspekt. Tako su djelovanje, saznavanje i bivanje trostruka manifestacija čovjekove ličnosti.

Iako tijelo, um i Atma imaju različita imena i karakteristike, njihova harmonizacija i usuglašavanje pomažu čovjeku da se uzdigne sa ljudskog na božanski nivo. U suprotnom, njihovo otuđivanje jednog od drugog degradira čovjeka na životinjski nivo.

Riječ "Antahkarana" – unutrašnji instrument - se koristi u svakodnevnom svjetovnom kontekstu ali također i u duhovnom govoru. Kakav je njegov oblik, uloga, važnost i odredište? Kada se pitamo na ovaj način, otkrit ćemo da sam um preuzima suptilni oblik Antahkarana koji se sastoji od četiri aspekta,

Manas – um,

Buddhi – intelekt,

Chitta – pamćenje,

Ahamkara – ego, od kojih zadnja tri predstavljaju suptilne aspekte uma. Ovi aspekti imaju različite nazive u skladu sa svojom funkcijom baš kao što jednog te istog brahmina nazivamo Pujari kada vrši obred u hramu, kuharom kada radi u kuhinji, učiteljem kada podučava i "Panchaanga Brahminom" kada tumači godišnjak-panchanga.

Na isti način, kada je um uključen u proces vrtloženja misli, naziva se Manas -um.

Kada je zauzet procesom ispitivanja i razlučivanjem između dobrog i lošeg, nazivamo ga Buddhi – intelekt.

Kada funkcionira kao skladište sjećanja, nazivamo ga Chitta-pamćenje.

Kada se poistovjećuje sa fizičkim tijelom, preuzimajući poziciju vršioca različitih djelatnosti, naziva se Ahamkara – ego.

 Tako možemo vidjeti da um, iako u suštini jedan, posjeduje različite oblike u skladu sa različitim ulogama koje preuzima. U stvari, samo je um uzrok svih stvari. "Manomoolam idam Jagat", kažu sveti spisi. To znači da cijeli kozmos nije ništa drugo doli projekcija uma.

Čovjek svoj naziv duguje posjedovanju uma. Kako um misli, takav postaje. Čovjek znači um, a um znači čovjek. Um je samo klupko misli. Misli uzrokuju djela, a ono koliko uživamo ili patimo u svijetu posljedica je ovih djela. Iz toga slijedi da samo onda kada su čovjekove misli dobre, njegov će život također biti dobar. Misli su visoko moćne. One nadživljavaju čovjeka. Stoga je od suštinske važnosti čuvati se loših misli. Upravo su negativne misli te koje razdvajaju čovjeka od čovjeka i čine da ljudi zaborave svoju zajedničku božanskost. Kada čovjek shvati da je Atma u svakom tijelu jedna te ista, neće više biti mjesta razlikama. Čovjek bi trebao pokušati proširiti svoj odnos postepeno sa pojedinačnog na nivo porodice, zajednice, nacije i konačno cijelog svijeta.

 

Mir pojedinca kao i mir cijelog svijeta ovise o umu, odakle slijedi potreba za odgovarajućim discipliniranjem uma. Kao riba koja pliva protiv strujnog toka kako bi izbjegla opasnost, tako bi se i čovjek trebao suočiti sa negativnim mislima iznutra i zaštititi se od opasnosti.
Danas čovjek sebi stvara sve vrste problema zbog svojih pogrešnih misli. Nikoga se drugog ne bi trebalo kriviti zbog njegovih zadovoljstava ili boli, pobjeda ili gubitaka.

Um je korijen drveta Samsare – ciklusa rođenja i smrti, i uopće manifestiranog univerzuma. Ako bismo željeli uništiti ovo drvo, sjekira bi morala biti položena na sam korijen. Drugim riječima, um bi trebao biti uništen usmjeravanjem misli na ispitivanje o Atmi – stvarnom Sebstvu ili istinskom 'Ja'.

Iz Sai govora