DRUGI DIO RAZGOVORA SA DOKTOROM SAMUELOM SANDWEISSOM

GV: Možete li komentirati kako je Svamijeva uputa za poklonike - „Voli sve, služi svima“ utjecala na vaš profesionalni rad kao psihoterapeuta?

SS: Dakle, to nije metoda, to je način življenja. Prvo dobra komunikacija, zatim dolazi razumijevanje, a onda korekcija. Naša komunikacija mora biti od srca k srcu - jednostavna, pažljiva i iskrena. Komunikacija je izlječenje kada ju dijelimo s drugima na nevin i čist način, oslobođenu od površnosti.

Terapeuti se moraju nositi s poslije-traumatskim stresom, istražujući iskustva koja ste imali u vrijeme povrede te pokušati dovesti osjećaje u stanje neosjetljivosti. Oni moraju pokušati ohrabriti osobu time da bude malo više okupirana svojim aktivnosti-ma te da nauči kako će smanjiti stres.

Neke od ovih tehnika smanjivanja stresa veoma su slične Svamijevima kao što je reguliranje disanja i misli.

GV: Ali Svamijevo učenje stavlja sve te tehnike u prikladan okvir i perspektivu.

SS: Svami poučava o „odrazu, reakciji i odjeku“, što znači da je sve što vidimo u izvanjskom svijetu samo projekcija našeg unutarnjeg sebstva. Psihoterapeuti razumiju tu nauku jer oni vide pacijentove projekcije na njemu, osjećaje koji pripadaju drugim odnosima. Te se projekcije nazivaju prenošenjem.

Na primjer, pacijent koji ima grubog oca može pokazivati da je za njega i terapeut grub otac i bojat će ga se i kada nema nikakve vidljive opasnosti. Uloga terapeuta je da pomogne pacijentu da se odmakne od tog prenošenja, od te projekcije te vidi terapeuta onakvim kakav zaista jest.

Povremeno, način na koji terapeut podučava pacijenta da se odmakne od bolnog unutarnjeg sukoba je taj da bude nevezan u tom odnosu, da bude brižan i stvaran, a ne da reagira na pacijentove projekcije.

Na primjer, ako se pacijent površinski čini sretan s terapeutom, ali ima skriven osjećaj ljutnje prema njemu koga vidi kao grubog oca, onda terapeut osjeća skrivenu ljutnju. Ako terapeut nije svjestan te projekcije, može zauzvrat odgovoriti na strah ili ljutnju, ljutnjom.

Biti odmaknut, znači da terapeut prepoznaje pacijentovu projekciju i ne reagira na nju tako da odgovara ljutnjom. Pacijent očekuje da će terapeut biti ljut i grub kao otac, ali kada je on u odmaku i ostane brižan i prijemljiv, čak i ako osjeća pacijentov prijenos, pacijent počinje shvaćati da terapeut nije njegov grubi otac. Da to učini, terapeut se mora znati odmaknuti od osjećaja, što je u osnovi duhovna tehnika.

Duhovna praksa je način kojim se postiže gospodarenje umom koji je privučen vanjskim svijetom i ego zadovoljenjem. Svami nas uči kontroli osjetila, stropu nad željama, tome da ne okrivljavamo druge, traženju vlastitih grešaka i nevezanosti za plodove naši djela. Mi vježbamo traganje za Svamijem u izvanjskom svijetu te prepoznajemo da je On činitelj. Ova vježba nas uči tome da ne reagiramo suviše na vanjski svijet, nego da radije vidimo sve kao Boga te vježbamo kako Ga voljeti kroz služenje drugima. Ovaj način života nas uči nevezanosti i ljubavi, a to su osnovni sastojci dobrog terapeuta.

GV: Dakle, biste li mogli reći da vam je Svami također pomogao i profesionalno?

SS: Da, u potpunosti! Štogod sam naučio u psihijatriji naučio sam provodeći

Svamijevo učenje. On nam daje sve.

GV: Dopustite mi da vas pitam nešto drugo što se ne odnosi na pojedinca, nego na

Društvo u cijelosti. To je problem koji je veoma važan, posebno nakon takozvanog incidenta 11. rujna.

Općenito govoreći ja tu nalazim nešto čudno. Znate, Zapad je tako tehnološki, intelektualno i znanstveno opremljen, a i ljudi su tamo sjajni. Oni imaju tako mnogo uspjeha iza sebe. Ipak, neke stvari koje čine izgledaju kao suprotnost svemu tome. Ustvari, čudite se kako je moguće da inteligentni ljudi to uopće čine?

Dopustite mi da vam dam jedan mali primjer. Danas postoje mnogi naglasci na to kako je potrebno izgrađivati ekonomiju kroz konzumaciju i potrošnju bez ograničenja. Međutim, to je veoma opasno za zdravlje planeta Zemlje. Ta je opasnost očigledna. Ipak, zašto inteligentni ljudi zatvaraju oči pred tim očiglednim? To se događa svugdje, svejedno jesu li to znanstvena istraživanja, političko planiranje, stvaranje militantne policije, financije ili na bilo kom drugom polju. Svi su ti ljudi sjajni, ali nose štitnike za oči. Zašto je to tako?

SS: Pa Svamijevo je učenje o tome veoma jednostavno. Čovjek je božanski sam po sebi. On je čista ljubav. No mi to ne znamo, a ključ je um. Ako okrenemo naš um k Bogu, to je put koji nas otvara prema slobodi, a ako ga okrenemo prema svijetu, on nas zaključava (zatvara).

Um je veoma moćan. Dakle, ako okrenemo um prema svijetu mi smo u tamnici, mi smo zaključani u neizbježnom zatvoru, ispunjeni željom i pohlepom. I svi neprijatelji - požuda, ljutnja, ponos, pohlepa, mržnja i vezanost lutaju tamo kao bogovi svako-dnevnog života.

Kada osjetite da su želja i vezanost za izvanjske objekte ti koji donose zadovoljstvo, vi odmah počnete juriti za njima i tome nema kraja.

GV: Dakle, želja je slijepa točka.

SS: To je pogrešno shvaćanje - ta misao da izvanjski objekti donose zadovoljstvo.

Znate, postoji jedan jednostavan psihološki pokus koji pokazuje da zadovoljstvo ne dolazi iz izvanjskih predmeta. Sve što trebate učiniti je da hipnotizirate nekoga tko želi novi, lijepi automobil dok sjedi u otrcanom, starom stolcu. Kažete mu da se nalazi u lijepom, novom autu i on je veoma sretan.

Dakle, gdje je sreća? Da li ona dolazi iz predmeta? Sve se to nalazi unutra. Pitanje je kako naći sreću u sebi? Kako sakupiti puno dobroga?

 

Ali u Kali jugi (sadašnjem razdoblju) nedostaje jednostavno razumijevanje. Mi vjerujemo da je izvanjski predmet taj koji donosi zadovoljstvo. Zbog toga vidite te ljude na Wall Streatu ili na burzi u beskraju svoje pohlepe. Svami nam je rekao da ispunjenje želje odiše daljnjom                         Trgovci dionicama na Wall Streatu

željom. To je tako jednostavno. Neispunjena želja vodi do novog rođenja, ali u isto vrijeme ne možete se tek tako otrgnuti od svega, ne možete sve potisnuti i ugušiti i biti kao robot.

 

Međutim, trik je u tome da sve ponudite Bogu. Ali to je veoma dubok i širok predmet za raspravu. Kako to učiniti? Kako se osloboditi prema Bogu?

 

Ovo je veoma važno područje koje treba razumjeti, ali prvi dio toga je da treba shvatiti da ispunjenje želje vodi dalje do novih želja. Um je veoma snažan i on nas sam po sebi veže za vanjski svijet. Jednom kada se okrenete svijetu i nastavite slijediti sebično gomilanje stvari, pod lažnim vjerovanjem da zadovoljenje želje donosi sreću, vi ulazite u pakao.

To je lažna ideja, ali ljudima je jako teško odustati od nje. Jedna od stvari koja me fascinira kao psihijatra to je suprotstaviti se ovoj vezanosti za izvanjske stvari. U prvi mah to izgleda jednostavno.

Znate, Svami vas izaziva tako da vam najprije pomogne da prebrodite neugodnost i neudobnost. On zna i vidi možete li uzeti automobil da biste došli u Prasanthi ili možete podnijeti vožnju avionom. On provjerava koliko je čvrsta vaša vezanost za fizičku udobnost.

I tako, morate imati malo discipline da biste to učinili, a to nije lagan izazov. Um želi jedino sve vrijeme biti zadovoljan. Zatim se pokušajte odvojiti od vaših osjetilnih želja. „Neću više jesti tako mnogo“, „Neću više toliko gledati TV“, i.t.d. To su jednostavne stvari, ali tko ima tu kontrolu? Na Zapadu se ljudi dobro natovare (prejedu), a zatim gledaju televiziju kao ludi. Onda, krenite malo dublje i pogledajte u lažno razmišljanje da ste vi vaše ime, ili vaš lik, slava ili sreća, obitelj ili prijatelji, moć ili položaj i sve to.

Ako netko izgubi čak samo jedno od toga, recimo, položaj, to ga pogađa tako strašno, to je katastrofa!

Idući dublje u stvar vidjet ćemo da je sve to prolazno te da je sve u vanjskom svijetu kao prolazni oblak. Sve je to igra. Stvarno uvidjeti tu istinu donosi ono što ja smatram veoma dubokim prvobitnim strahom, koji sam nazivao 'smrtnim strahom'. Ja vidim da je sve kratkotrajno i prolazno.

Svami mi je mnogo puta rekao da …„sve je ništa, a ništa je sve“. Dakle, da biste iskusili to 'ništa' u izvanjskom svijetu, sve što želite je 'ništa'. Osjetiti zapravo to 'ništa' je zastrašujuće.

Kada smo svjesni netrajnosti vanjskog svijeta te da je …“sve (svi predmeti koji dolaze i odlaze) ništa“, počnemo se bojati. Jedino rješenje je Svamijeva ljubav koja donosi balzam na ranu i smiruje. Ljubav je najmoćnija snaga u postojanju i lijek je za tjeskobu, depresiju i strah. Mi tu ljubav nalazimo u našem odnosu sa Svamijem tako da se držimo Njegovih svetih skuta.

GV: Dakle, nadajmo se da će što više ljudi doći i primiti se Njegove haljine.

SS: Bez toga, svijet će se uništiti. Ako sada pogledamo u područje terora i destrukcije ja ne vidim kako netko može izaći iz toga uz naše svjetovne misli, naše ljudske misli.

GV: Svami ponekad radi stvari o kojima mi ni ne sanjamo. Uzmite slučaj Rusije, na primjer. Sjećam se kako je bilo u 60-ima i 70-ima. Sve vrijeme smo se bojali nuklear-nog holokausta. Onda su se odjednom stvari promijenile i danas ovdje u Prasanthiju vidimo tako mnogo Rusa kako dolaze ujutro i popodne na daršan! Ovdje sada ima više Rusa nego ikada prije. Deset godina ranije pitao sam se hoću li ikada ovdje vidjeti Rusa?

SS: Ja nisam vidio ni jednoga.

GV: Dakle, možda se nešto dogodilo. Kad govorimo o Rusiji, vi ste bili u Rusiji nekoliko puta. Zašto nam ne biste rekli nešto o tome što ste tamo vidjeli?

 SS: Previ put sam otišao u Rusiju 1988. godine.

GV: Je li to još bilo u vremenu komunizma?

SS: Ne, ja mislim da je bilo vrijeme …perestrojke (ekonomske reforme) i ljudi su se otvarali. Dogodilo se da sam bio u Brinda-vanu i netko mi je dao moju prvu knjigu „Sai Baba - svetac i psihijatar“ prevedenu na ruski jezik. Odnio sam je Svamiju i rekao: „Svami, mogu li otići u Rusiju i pronaći tiskaru za ovo?“ Nikoga nisam tamo poznavao niti sam znao bilo što o pronalaženju izdavača. Bio sam nevin i vjerovao sam samo da će me Svami voditi.

On je minutu razmišljao pa je rekao: „Zašto to ne bi učinio u Chicagu?“ I dogodilo se da je prevoditelj teksta, taj ruski prevoditelj bio iz Chicaga. Mislio sam da je neobično da Svami to zna. Međutim, rekao sam: „Ali Svami, bilo bi lakše kada bih našao izdavačku kompaniju u Rusiji. Onda Ti ne bi morao to otpremati preko.“

Ja sam pokušavao Svamija naučiti nešto! On je trenutak razmišljao pa je rekao: „Okej, idi!“

Bilo je to kao da moram izdržati, otrpjeti vlastitu karmu. A bio sam dovoljno glup da vjerujem da mogu u tom trenutku na neki način ispraviti (savjetovati) Svamija.

Rekao sam: „Dobro, kada bih trebao poći?“ On je rekao: „Zašto čekaš?“ On me je zapravo požurivao. Nisam poznavao nikoga, a kamo li nekog izdavača u Rusiji. Kako ću otići tamo?

Moja prva dva telefonska poziva kojima sam pokušao stvoriti kontakt bila su strahovito loša, bilo je to jedno strašno - ništa. A onda treći - nabasao sam na nekoga tko je pokušao stvoriti neki odnos sa Rusijom i tko je tamo bio nekoliko puta. Bila je to jedna od onih neobičnih Saijevskih koincidencija.

I tako sam uskoro bio u Rusiji. U to vrijeme sam se pitao kako će se u svijetu Svamijevih poklonika ta stvar razvijati u toj zemlji jer oni uopće nisu znali što ta knjiga znači. Pitao sam se kako će se to dogoditi? Bit će to čudo u zemlji koja je bila veoma siromašna i sa tako mnogo teškoća. Hoću li ikada moći sjesti s grupom i čuti „OM“ ili „Ganesha sharanam“…Hoću li ikada biti u takvoj prilici? Može li se to ikada dogoditi? Ne znam kako to Gospodar (Majstor) izvodi. (Ne mogu odoljeti, a da ne komentiram ove njegove izjave. Možete mi zamjeriti, ali zaista je više nego prepotentno…- Lida)

GV: On to ipak čini!

SS: Da, On to čini! I nikada ne da do znanja kako to čini, ali mi svi znamo da je to On.

 

GV: Sljedeći put kada ste otišli tamo, vidjeli ste nešto sasvim van ovoga svijeta?

SS: Da, sljedeći je put bio kada su Rusi pozvali moju suprugu i mene da im govorimo na konferenciji.

GV: Koje je to bilo godine?

SS: Bilo je to prije tri godine (1999.). Oni su nas dočekali na aerodromu, pobrinuli se za nas, pjevali su nam i bili su veoma ljubazni. Svaki dan smo govorili u domu drugog poklonika. Domovi su bili čisti i mirisali su na štapiće te je bilo prekrasno vidjeti Svamijev utjecaj, vidjeti Njegovo učenje o tome kako biti dobar, čist i iskren, stavljeno u praksu.  (i ovo, kako si samo dozvoljava… - prev.)

Zatim smo sudjelovali na njihovoj ogromnoj konferenciji u Moskvi. U rano jutro, sjedeći na starom, otrcanom, drvenom podu sa 300 Rusa ja sam pjevao 'OM'. Suze su mi potekle iz očiju jer sam odjednom vidio tako mnogo braće i sestara kako zajedno pjevaju 'OM' ispred Svamijeve slike. (Bože oprosti mu jer ne zna što čini -Lida)

GV: Možete li nam reći kako se to dogodilo jer, kao što znate, u Americi je bio Hislop, u Australiji je bio Murphet. Kako se to dogodilo u Rusiji?

SS: Zapravo ne znam! Ne znam kako se to odjednom dogodilo.

GV: Ali dogodilo se!

SS: Da, dogodilo se! Sjedili smo tamo sa braćom i sestrama slušajući isti bhajan, isti Om, ista je ljubav i poštovanje za Njegovo učenje zapravo oduzimala dah. Kako je posađeno njeno sjeme i kako se sve to ovako razvilo? To je čudo!

GV: Znate, ja sam jednom vidio grupu poklonika koja je nosila maramu s imenom 'Sibir'. Dakle Svami je otišao daleko u Sibir…Ljudi dolaze čak iz Kazahstana.

SS: To je S-A-I-bir (Saibirija).

GV: Ta je dobra! Nikad to prije nisam čuo. Mislim da je to nastalo sada te vjerujem da ima velikih centara u Lenjingradu tj. u St. Petersburgu.

SS: Da, tamo sam bio.

GV: A također i u Ukrajini.

SS: Ukrajina? U Moskvi su bili poklonici iz cijele Istočne Evrope, Sibira i mjesta za koja nikada nisam čuo. Putovali su danima, često su dolazili iz siromašnih okruženja, samo da bi dobili mjesto i bili sa Sai poklonicima. To je, za njih, bilo jako teško.

GV: Zar ne mislite da je to stvarna snaga ljubavi?

SS: Tko to može učiniti? Tko vas može uvesti u najveću misteriju? I ona je uvijek vitalna i uzbudljiva, uvijek se tamo nešto događa - da nas dirne i da nas uzbudi. ON je uvijek prepun drame. Nikad ne znate što će se sljedeće dogoditi.

GV: Znate, slažem se s vama. Idete u stranu zemlju i iznenada čujete poznate bhajane te vam se čini da ste kod kuće. Vi uopće nemate osjećaj da ste na nekom drugom mjestu. Nije li to prekrasno?!

SS: I osjećaj da svjedočite jednom internacionalnom pokretu s univerzalnim jezikom ljubavi koji je razumljiv na svim jezicima i sa svim tradicijama te da transcendira sve socijalno-ekonomske barijere, političke granice i religiozne okove. To je zaista zadivljujuće.

GV: Da, očaravajuće…

SS: Da. Posebno s ljudima za koje ste mislili da nikada nećete imati ništa zajedno. Čak ni u svom Centru! S osobom koju najviše niste voljeli, znate da nikada ništa niste imali s njom normalno, čudite se kako se to moglo dogoditi da ste se sreli tu pa čak pokušavate naučiti kako da budete jedan s drugim. Koja nas to zadivljujuća ljubav dovodi u taj eksperiment!?

GV: Čuo sam kako Bob (Robert) Bozzani jednom kaže kako je to izvanredno kad možeš vidjeti da se nešto takvo događa pred tvojim očima.

SS: Oh, da tako je. Koja je to milost za nas!

GV: Ovog trenutka želio bih vam naveliko zahvaliti što ste s nama podijelili tako mnogo vaših misli. Ovo nije ni prvi ni zadnji put da ste ovdje. Bit ćete ovdje opet jer ima još tako mnogo stvari o kojima bih želio s vama razgovarati.

SS: Svakako, hvala vam veoma mnogo. Bilo je veliko zadovoljstvo. Sai Ram!

Izvornik: http://media.radiosai.org/Journals/Vol_06/01NOV08/04-sandweiss.htm

Prevela: Lidija Horvat, lipanj, 2009.