Za male umove čak i male stvari izgledaju velike. Kaže se da uvijek dobijete ono što zaslužujete. Ako razmišljanje o malim stvarima dobijate malo. Male misli uzgajaju male prirode. Vas privlače male stvari jer mislite da vam je snaga ograničena. Ali, istinu govoreći, vaša snaga je beskrajna. Osjećate se malim jer se neprekidno poistovjećujete s tijelom. Mislite: «Aham dehasmi» - «Ja sam tijelo». Te misli vas drže u stanju malenkosti, beznačajnosti, ograničenosti. Ali, nastojite s Aham dehasmi – «Ja sam tijelo» preći će na Aham jivasmi – «Ja sam duša, iskra božanstva!». Tako uzdižete sebe iz stupnja dvojnosti – dolazite do stupnja koji karakterizira nedvojnost, tj. vishistadavita. Tada od Aham jivasmi prelazite na Anam brahmasmi, tj. od «Ja sam duša djelić božanskog» do «Ja sam Božanstvo samo. Ja nisam drugačiji od Boga.

Bog i ja smo jedno». To je stanje potpune nedvojnosti. Osjećaj kojim započinjete utemeljen je na dvojnosti, što je izvor svake patnje. Sve dok ste upijeni u dvojnost, ona će vam donositi patnju i bol. Ako sebe poistovjećujete a Atmom, doživljavat ćete u svemu sreću i radost. Morate oplemeniti svoje razmišljanje i uvijek se poistovjećivati s Atmom, odstupajući od lažnog poistovjećivanja s tijelom. To je pravilan stav za poštovanje. U sankritskom jeziku poštovanje se naziva upasana što znači «Sjediti blizu». Ali nije dovoljno samo sjediti i biti blizu. Da li žaba koja sjedi na lopoču ima koristi od slatkog nektara koji se nalazi u cvijetu? Biti samo blizu nije dovoljno, morate biti vrijedni. Morate znati doći do meda. Vaši susjedi vam mogu biti vrlo blizu, ali ma kakve probleme oni imali vas to suviše ne pogađa. Uzmimo da vam je brat ili suprug vrlo daleko, npr. u Americi, a već cijeli tjedan niste od njega dobili pismo, onda počinjete brinuti. U tom slučaju tijelo je vrlo daleko, ali vas uzajamna ljubav zbližava. Veza sa susjedima nije ispunjena istom ljubavlju, iako su vam oni fizički vrlo blizu. Razmotrimo drugi primjer. U kući se nastanio miš ili mravi, zar njih nazivate svojim prijateljima? Zajedno s fizičkom blizinom mora biti prisutan i osjećaj bliskosti, vezu mora razvijati i prožimati duboki osjećaj ljubavi.

Upasana znači sjediti blizu Gospoda i biti Mu vrlo drag. Kakva se dobrobit dobiva time što ste Mu blizu i što ste Mu dragi? Ako sjedite u blizini izvora svjetla, dobivate i tako možete obavljati i neke poslove noću. Ako sjedite blizu uređaja za rashlađivanje, rashladit ćete se i osvježiti. Ako zimi dok je vani prohladno, sjedite kraj vatre, bit ćete zaštićeni od hladnoće. U svakom od tih slučajeva jedno je svojstvo uklonjeno drugim. Isto tako ako ste blizu Gospodu, ako ste Mu postali bliski i dragi zadobit ćete Njegovu ljubav i uskoro će loša svojstva koja će u vama nestati, a njih će zamijeniti ona koja izražava Bog. Najlakši način zbližavanja s Bogom je ako Ga se prisjećate u svemu što vidite, govorite, činite. Mislite samo na Boga i na to kako Mu postanete sve bliži i draži.

Na putu bogoštovlja nije dovoljno samo voljeti Boga, već se morate uključiti i u djelatnosti koje će radovati Gospoda, tako da možete priznati i osjetiti Njegovu ljubav. Ima mnogo vrlina koje poklonik treba posjedovati kako bi se približio Gospodu. Na suprotnost kao što su prijekor i pohvala, toplo i hladno, dobitak i gubitak, radost i tuga, poštovanje i nepoštovanje, gledajte jednakim umom. Ne tugujte ako vas kore i ne uznosite se kada vas hvale. Neka vas ne omami dobitak i ne rastuži gubitak. Na sve gledajte jednako jer npr. toplo i hladno, dobitak i gubitak mogu za vas biti izvorom radosti. O načinu na koji ih um koristi, zavisit će doživljavanje radosti ili tuge. Hladno ili toplo, dobitak ili gubitak – samo su razne suprotnosti i sve drugo na tom svijetu proizlazi iz njihove upotrebe. Sve je stvoreno s određenom svrhom. Sve trebate koristit na način koji je primjeren vašem životu i stupnju vašeg razvoja.

Bilo bi krajnje glupo davati zlatnu šalicu djetetu ili mač pomahnitaloj osobi. Zlatna šalica je dragocjena i trebate je dati samo osobi koja će znati cijeniti njezinu vrijednost. Takvu osobu će radovati njezina upotreba. Isto tako, onaj tko zna vrijednost bogoštovlja, upotrijebit će ga da ispuni sebe i druge čistom radošću. Uzvišena ljubav nikome neće nauditi, ona vam nikada neće dopustiti da mrzite drugoga. U 12. poglavlju Gite opisana su svojstva koja su poželjna kod poklonika. To poglavlje počinje s Adveshita sarva bhutanam – «Neka ne bude neprijatelja ni za jedno stvorenje na svijetu.» Ako samo ponavljate «gospode, volim Te» poput papige, a istovremeno uzrokujete drugima probleme. me može se to smatrati bogoštovljem.

Poklonikom koji je ispunjen ljubavlju i bogopoštovanjem postajete onda kada se potpuno predate Bogu i kada ste spremni izvršiti svaku Njegovu zapovijed. Arjuna se zbog svog ponosa i egoizma, osjećao utučeno, ali poslušavši Gospoda, on je ničice pao do Njegovih Božanskih Stopala i rekao: «Gospode, ja sam Tvoj učenik. Nauči me što je za mene dobro, ja Ti se potpuno predajem!» Sve do tog trenutka Krishna i Arjuna su se jedan prema drugome ophodili kao šurjaci. Ali, jednom, kada je Arjuna izjavio: «Učiniću kako Ti kažeš. Izvršavaću Tvoje zapovijedi!» - time je on postao poklonik. Promjena se dogodila u Arjuninom umu, promijenivši rodbinsku vezu u vezu učenik – Učitelj. Takva mentalna promjena neophodna je za poklonika. Bez toga, ma koja vam razina bila bliska, trebate je razvijati s Gospodom, a ako ne, bogopoštovanje će biti beskorisno. Kada ste svjesni tih uzvišenih principa, izvršavajte dužnosti koje vam nalaže život. Zadržite smiren um i budite sigurni da je rad koji obavljate dobar i uvijek prilagođen prilikama.