"Braman je sve, a Atman (Ja) je Braman. Ovo Ja ima četiri stanja svesti" (Mandukja Upanišada, I.2).
BUDNA SVEST - VAIŠVANARA
U ovom stanju čovjek živi sa svim čulima okrenutim ka vanjskom, svjestan samo vanjskog svijeta, nalazeći čulna zadovoljstva u materijalnim predmetima i uvjeren da je njegova svijest identična sa fizičkim tijelom. Budno stanje je normalno stanje prirodnog čovjeka, koji bez razmišljanja prihvata Univerzum onakvim kakvim ga je našao. STANJE SANJANJA - TAIĐASA
U ovom stanju čula su okrenuta ka unutra, kada čovjek razrađuje utiske o prošlim djelima i sadašnjim željama. Sanjanje je iskrivljenje čak i one ograničene, uslovljene stvarnosti, ali je na određeni način više stanje, s obzirom da u njemu proživljujemo naše utiske o iskustvu a ne direktno samo iskustvo. Um je sada aktivan, mada nezavisno od čulnih organa, i bez svesti o grubotvornom tijelu.
STANJE DUBOKOG SPAVANJA BEZ SNOVA - PRAĐANA
U dubokom snu bez snova više nemamo nikakvo osjećanje "ja" koje smo potpuno ostavili iza sebe; ali te činjenice nismo svjesni. Ne posjedujemo nikakvu svijest o vanjskom svijetu, kao ni o unutrašnjem. U dubokom snu nismo svjesni ni oblika ni utisaka; svijest je neizdiferencirana, i individua toga nije
svjesna. U pradžni nema ni uma, i nema osjećanja odvojenosti i dualnosti.

Sva ova tri stanja su samo oblici pravog Ja i stanja koja doživljavamo prije prosvjetljenja; Ja je najbliže svojoj pravoj prirodi u stanju dubokog spavanja bez snova

SUPERSVJESNO, TRANSCENDENTALNO STANJE - TURIJA
Turija, četvrto stanje, je supersvjesno stanje, niti unutrašnje niti vanjsko, ono je iznad čula i intelekta, u kojem nema ničeg drugog do Atmana (sopstva) u čistom stanju. Ono nije ni vanjska ni unutrašnje svijest, ni polu-svijest, ni spajajuća svijest, ni svjesnost ni nesvjesnost. Njega ništa ne može opisati, jer to nije stanje svesti, već svijest sama, izvan osobina tri stanja budnosti, sanjanja i dubokog sna bez snova. U spoju sa njim je najviši dokaz njegove stvarnosti.

Turija je kraj evolucije i ne-dualnosti. Ono je mir i ljubav.
 
Ako su budno stanje i sanjanje prolazna stanja, zar ne postoji nešto trajno, nešto stvarno, na čemu se ona oslanjaju? Zar ne bi bilo moguće probuditi se u nekom višem stanju, nivou stvarnosti koji je iznad ovog svijeta vječno promjenljivih čulnih iskustava?

Probudite se u ovom stanju, kažu Upanišade, i bit ćete ono što zaista jeste, slobodni od uslovljenosti tijela i uma u svijetu neomeđenom ograničenjima vremena, prostora i kauzalnosti .
Probuditi se u samim dubinama nesvjesnog kada i sama misao prestane? Ovakav jezik je nerazumljiv koliko i mapa neke druge dimenzije.
Mudraci koji su prije tri hiljade godina iscrtali mape neispitanih teritorija svesti, svakako spadaju među najveće i najsmjelije istraživače u ljudskoj povijesti. Jer uspon na vrh svijesti nije za bojažljive: "Oštra kao oštrica brijača, kažu mudraci, je staza do Stvarnosti i teška za putovanje" (Kata Upanišada,
I,3.14). To je najveći izazov sa kojim se ljudsko biće može suočiti: penjanje i
uspon na najviši vrh, na Himalaje svesti.

Upanišade tvrde da je naše grubotvarno tijelo samo prvi od mnogih slojeva koji su omotani oko ljudske ličnosti, i da je svaki naredni manje "fizički" od onog koji mu prethodi.  Idući dublje (ili prije više) u meditaciju, kako se svijest povlačila iz jednog po jednog od ovih slojeva svijesti, upanišadski mistici su došli do još jednog zapanjujućeg otkrića: shvatili su da također nisu ništa manje um nego što su grubotvarno tijelo, jer kada se svijest povuče čak i iz uma, još uvijek je ostajala svijest o "Ja". Koncentracija je sada toliko duboka da svi misaoni procesi prestaju. Vrijeme i prostor iščezavaju. "Ja" u meditaciji počiva na onome što Upanišade nazivaju "tijelo radosti", tiho, eterično unutarnje kraljevstvo na pragu čistog bića. Sve što nas u ovoj točci dijeli od oceana beskrajne svijesti je
tanki omotač ličnog identiteta. Ovaj omotač se ne može ukloniti snagom volje:
"Ja" ne može izbrisati samo sebe. Pa ipak, odjednom, ono nestaje. U klimaksu meditacije barijera individualnosti iščezava, rastvarajući se u oceanu čiste, neizdiferencirane svesti.
Ovo stanje Upanišade nazivaju turija , "četvrto", jer je ono iznad budnog stanja, sanjanja i dubokog sna. Turija je buđenje u dubokom spavanju bez snova, u samim dubinama nesvjesnog, u kojem čovjek nije svjestan ni tijela ni uma.

Kasnije je ovo stanje nazvano samadi , "potpuno stapanje" i mokša , "oslobađanje", jer ono donosi slobodu od svih uzrokovanosti i ograničenja vremena i prostora. U samadiju stvarnost se kondenzira u čisti potencijal, bez dimenzija, bez vremena, bez ikakve diferencijacije. U ovom stapanju nema ni vremena, ni prostora, ni kauzalnosti. To su samo forme koje nameće um, a um je sada stišan. Niti postoji svest o bilo kom predmetu, pa se čak i misao o "Ja" rastvorila. Ali ipak svijest ostaje: čit, čista, neizdiferencirana svijest, izvan podjele na promatrača i promatrano. Cjelokupna stvarnost je tu, unutrašnja kao i vanjska: ne samo materija i energija, već i sve vrijeme, sav prostor, kauzalnost i stanja svijesti. što ostaje kada se ukloni svaki trag individualnosti?
Upanišade to nazivaju sat , čisto biće, jer se tek u izdiferenciranosti ovog jedinstva stvorene stvari stiču svoje ime i oblik. Mudraci su ga nazivali Braman, od korijena riječi brih , "širiti se".

 Braman je nedjeljiva bit postojanja, suština svake stvari - zemlje i sunca, i svih stvorenja, bogova i ljudskih bića, i svake moći života.

Istovremeno sa ovim otkrićem došlo je još jedno: ova sjedinjena svijest je također i temelj čovjekovog sopstvenog bića, srž njegove ličnosti. Ovaj božanski temelj Upanišade jednostavno nazivaju Atman , "Ja" ili "Jastvo-Sopstvo"; u ovom sjedinjenom stanju se vidi da je Ja jedno, isto u svakome. U svim osobama, svim stvorenjima, Ja je njihova najunutarnjija suština. I ono je identično sa Bramanom: naše pravo Ja se ne razlikuje od najviše Stvarnosti koja se naziva Bog.

Ova čudesna jednost - Atman (Ja) je Braman - centralno je otkriće Upanišada. Njena najslavnija formulacija je jedna od mahavakji ili "velikih formula": Tat tvam asi , "Ti si To".

Radost ovog stanja ne može se opisati. Ono se naziva ananda , čista, bezgranična, bezuslovna radost. "U spoju sa Atmanom (Ja) čovjek nije svjestan ni onoga što je unutra ni onoga što je vani; to je njegova
prava forma, kada je slobodan od svih želja jer su sve njegove želje ispunjene; jer je Ja sva naša želja."
Ništa manje ne može zadovoljiti ljudsko srce.

Beskonačno - slobodno, neograničeno, puno radosti -- naše je iskonsko stanje. Mi smo pali iz ovog stanja i svuda ga tražimo: svaka ljudska aktivnost je pokušaj da se ova praznina ispuni. Ali sve dok pokušavamo da je ispunimo izvan sebe, postavljamo zahtjeve životu koje život ne može ispuniti. Konačne stvari nikada
ne mogu utoliti beskonačnu glad. Ništa nas ne može zadovoljiti osim ponovnog spajanja sa našim pravim ja, za koje Upanišade kažu da je sat-čit-ananda , apsolutna stvarnost (bivstvo), čista svijest, neuslovljena radost.