Bog je bez osobina

Od dana našeg rođenja mi provodimo noći, no ne mogu se sve noći nazvati Śivinom noći - śivarātri. Ljudi meditiraju o božanskom imenu, pjevaju o njemu i slušaju o njegovoj  veličanstvenosti te doživljavaju božanskost Gospoda Śive. Kako se cijela noć provodi u meditaciji i pjevanju u slavu božanskog imena Gospoda Śive, ova se noć naziva Śivinom noći - śivarātri. Ali ne samo ova noć, već svaka noć koju cijelu provedete meditirajući o božanskom imenu, može se nazvati śivarātri.
         Gospod Śiva nije utjelovljenje Boga - avatāra koje bi bilo zasebno. U stvari, Hari i Hara, odnosno Gospod Višnu i Gospod Śiva izvan su područja našeg promišljanja. Oni nadilaze fizičko tijelo. Mnogi ljudi promišljaju o njima kao utjelovljenjima Boga s fizičkim tijelom i štuju ih u određenom liku. Razvijaju snažni poriv da ih predoče u određenom liku. No, tko je to pridružio te likove Bogu? Sigurno je da se oni nisu utjelovili u tim likovima. Neki slikari, kao Ravi Varma, naslikao ih je s određenim likom onako kako su ih zamišljali na temelju određenih opisa koje su našli u svetim spisima - śāstra i drevnim svetim hinduističkim tekstovima - purāna. To je sve!
         Višnu i Śiva ne mogu se ograničiti na neki fizički okvir. Oni nadilaze opis. Oni su bezoblični i bez osobina.
 
Bog je bez osobina - nirguna, neokaljan - nirañjana, krajnje utočište – sanãtana niketana, vječan - nitya, čist - suddha, prosvijetljen - buddha, slobodan - mukta i utjelovljenje svetosti - svarūpina.
         Poklonici su razvili naviku promišljati o tim likovima i štovati ih još od davnih vremena. Oni žele vidjeti Boga u takvom liku.
         Bog je iznad svakog opisa i ne može se ograničiti na neki lik. Niti jedan slikar, kako god on velik bio, ne može naslikati sliku Boga. Kako može slikar naslikati Boga koji nema lika?
         No, Bog poprima različite likove u skladu sa željama poklonika. Svakome tko želi vidjeti Boga u liku koji mu je omiljen, Bog će se pojaviti u tom liku. No to će trajati samo taj trenutak. Neće trajati vječno. Svi likovi koji se pripisuju Bogu su kratkotrajni i privremeni. Božansko načelo nadilazi imena i likove.
         
Jednom je božica Lakšmī došla u posjet božici Pārvatī i s čuđenjem je primijetila:
 
O, Gaurī, ti si tako mlada, a Sāmba Śiva je star,
On ima čupave kovrče i odjeven je u tigrovu kožu, On jaše na biku i u stalnom je pokretu,
Okićen je zmijama, Kako Mu možeš iskazivati pažnju?  Ne znaš li to?
On nema svoje kuće i spava na groblju.
                                                (teluški stihovi)
         Pārvatī je bila duboko pogođena ovim riječima te je pristupila Gospodu Śivi i upitala: 'Ti nemaš svoje kuće. Ti ne pripadaš nekom određenom staležu i nemaš porijekla. Pored toga, Ti si nestvarno biće s ljudskim likom. Kako se možeš nazivati Bogom?'
         Gospod Śiva joj je odgovorio Bog nadilazi imena, staleže ili porijekla. Nakon toga se okrenuo prema Lakšmī i upitao ju: 'O, majko Lakšmī! Tebi je poznato tko su bili preci tvojeg muža? On je u stalnom pokretu kako bi zaštitio svoje poklonike i nema vremena jesti i spavati. Kada i nađe trenutak kako bi na miru sjeo i jeo, neka će poklonica, kao što je Draupadī, u isto to vrijeme uputiti molitvu: 'O, Gospode Kršna! Ja sam u velikim nevoljama. Molim Te, spasi me.' Istog trenutka On će požuriti kako bi ju spasio i ostavljajući svoju hranu. Tako je On u stalnom pokretu kako bi zaštitio svoje poklonike poput Nārade ili Prahlāde. Kako onda možeš iskazivati pažnju takvom Gospodu koji čak nema vremena niti za jelo niti za odmor?'
 
         Śiva je nakon toga pojasnio da Bog nema imena niti lika, On je nepromjenjiv, On nije rođen niti će umrijeti, nema niti početak ni kraj, On je vječan i utjelovljenje ātmana - ātmasvarūpa. Također je naglasio da je čovjekov privid taj koji pripisuje ime i lik Bogu. Bog koji nema lika pojavljuje se u određenom liku i s određenim imenom u skladu s željama poklonika, kako bi ispunio njihove težnje.
         Bog je bez lika i bez obilježja. Poklonici su ti koji pripisuju određena imena, likove i obilježja Bogu i tako osjećaju zadovoljstvo. Sva imena i likovi su netrajni - anitya i neistiniti - asatya. Jedini vječni i istinski lik Boga je istinsko Sebstvo - ātman. To se isto tako naziva i božanska svijest ili Ja - aham ili najviše Sebstvo - brahman. Ljudi pogrešno shvaćaju tu vječnu istinu, pripisujući joj nekoliko imena i likova.
         Kada Bog koji nema lika poprimi lik, prirodno je da će ljudi meditirati o tom liku i štovati taj lik. Ljudi na taj način ostvaruju veliko zadovoljstvo i doživljavaju blaženstvo. To je u redu tako dugo dok taj lik postoji. Jednom kada taj božanski lik prestane postojati, što ćete učiniti? Sreća i blaženstvo koji su proizašli iz štovanja određenog lika ili Boga nastali su samo iz vašeg privida. Fizički likovi traju tek određeno vrijeme i nakon toga prestanu postojati. Božansko načelo kasnije poprima drugačije likove.
         Na primjer, vi ste sada vezani uz ovo fizičko tijelo. Vi štujete to tijelo i ostvarujete veliko zadovoljstvo i blaženstvo zahvaljujući njemu. No, nakon nekog vremena, ovo će tijelo nestati, kao što su nestala i tijela prijašnjih utjelovljenja Boga - avatāra. Zato ne biste trebali biti tužni. Kada se božanski ātman koji se utjelovio u ovom fizičkom tijelu ode u svoje vječno utočište, to će biti razlog za radost, a ne za tugu.
 

Izvor: http://www.sathyasai.org/discour/2009/d090223.html