Što je sreća? Što je potrebno da bi bili sretni? Što mislite zašto je netko sretan?

 

Učitelji uvijek kažu «Be happy», budi sretan. Na taj način nam potvrđuju našu unutrašnju bit, ono što mi stvarno jesmo. A naša najskrovitija bit je sreća.

Razumijevanjem učenja ljudskih vrijednosti i princip jednote (atma tatva) možemo reći da ako je sve Bog, a Bog je ljubav i sreća onda je i egzistencija stvorena od materije koja se zove radost. I mi smo dio te stvarnosti. Ako Pogledajmo oko sebe, drveće, ptice, zvijezde, oblake i ako imamo oči, oči koje «vide» moći ćemo vidjeti da je čitavo postojanje sretno, bez razloga.

 

Ona (sreća)  je bezrazložna.

Vede kažu,; Sve što postoji stvoreno je od radosti, to zovemo Satchitanand

 

Postojanje, svijest, blaženstvo (ananda je sreća).

Ako pojedinac može biti sam sa sobom, da ne čini ništa, da jednostavno uživa u sebi, bez ikakvog razloga, bez nemira u umu, onda dotiče stanje sreće kao i u meditaciji, postoji u stvarnosti, postoji sad i ovdje. Iskustvo sreće u sebi sadrži bivanje sa sobom, odatle dolazi priljev energije koja širi svjesnost. Takvi pojedinci su životniji, puni topline, razumijevanja i samilosti. No, današnji čovjek  je preopterećen, svim oblicima nezadovoljstva koji proizlazi iz kontrole i života punih navika, predrasuda, nemira i vezanostima za prolazne stvari. Sve ovisnosti su ropstvo i uništavaju čovjekovu slobodu. Svi se trude stvarati ili mjenjati svoja djela a malo njih razumije da ono što je važno je pronaći svoje biće.

 

Odgovor za sve što je dobro je radost. Život je stvoren od radosti (ananda), to je sama njegova građa.  Ljubav nije vezanost, koja često ljude svodi na stvari i tako zarobljava njihovu dušu. Za sve u životu postoje pokazatelji. Ako se okrećemo prema svijetu, prema vanjskom, raste nezadovoljstvo i često uzrokuje strah svih vrsta i depresiju koje su suprotnost od ljubavi. Duša može rasti samo u slobodi, i tada se osjeća sreća. Ništa ne može biti mjerilo sreće osim vašeg srca, dok srce ne zakuca sretno ništa nije mjerilo.

Možemo reći da samim našim rođenjem u nama je ugrađen suptilni pokazivač, s kojim se može osjetiti da li smo sretni ili nesretni. To je jedna unutarnja vrijednost, zato vanjske prosudbe nisu pogodne za ocjenu unutarnjeg stanja. Slušajte svoje srce. Ako je uzrok sreće vani, onda je naša duša vani, nije u nama. To je pogodno za manipulaciju iluzijama. Ako smo nesretni zbog uma, treba prepoznati tu činjenicu. Sreća dolazi kad se odbaci ego (netko me je uvredio). Vanjsko ne bi trebalo da utječe na nas. Ukoliko ne vidimo da je um uzrok nesreće onda ne možemo biti sretni, zbog prisutnog vjerovanja u vanjske neprijatelje (dvojnost) Ako je sve ananda onda je i svaki trenutak posvećen, bez sumnje, bez ispitivanja.

 

Najzrelije stanje koje um može postići je blaženstvo samo po sebi, a ne zbog očekivanja, uzvrata. Nemojmo misliti da je potreban neki poseban dan da bismo bili sretni - jedino je stvarno potreban poseban um. Sreća nema nikakve veze sa vremenom, sve zavisi od stava, unutarnje harmonije. Naša je odluka da li ćemo biti sretni ili nesretni. U duhovnim raspravama postoji jedno objašnjenje riječi «praznik», koje znači, biti sam sa sobom, biti sretan sa sobom. Sreća je dimenzija ljubavi koja se širi u neizmjernom prostoru zvanim život.

 

Pitanje:

Ako umrete i Bog vas pita;

Ako te ponovo vratim, što bi promijenio u svom životu. Što bi odgovorili?  Da li biste živjeli na isti način?

 

Ako ne biste, znači da ne živite svoj život.

 

Pod srećom i zadovoljstvom u duhovnom smislu podrazumijeva se svijest koja je sad i ovdje. Nezadovoljstvo samo govori o svijesti koja je negdje drugdje, negdje daleko u budućnosti (sjećanje) ili u prošlosti (mašta)

«Be happy»

 

Girija