Oduvijek postoje mnogo oblika i formi , ideja, sljedbi, tehnika i filozofija koje se bave traganjem za stvarnim Sebstvom (Apsolitom, Izvorom)- pomoću kojeg se možemo osloboditi ropstva željama, strahovima i neznanja. Svi ti oblici učenja su samo sredstva a ne cilj sam po sebi. Znači kako postoje učenja i učenja, izvori i izvori, filozofije i filozofije, ako ne naiđemo na onu koja nije prava, ona će, umjesto da nas odvede ka spoznaji Apsoluta, zapravo odvesti u dublje neznanje koje je uzrok svih naših nevolja.
Prava izvornost je nepristrana kritika svih naših sadašnjih predstava o tri stvari: svijetu, duši i Bogu. Drugim riječima ako su sve naše sadašnje ideje sumnjivog
porijekla i oslonjene na običnom iskustvu ljudi, koji su nepouzdani, budući da je njihovo iskustvo znanje i učiteljstvo plod neznanja. One se trebaju podvrgnuti temeljnoj kritici i zamijeniti se drugim idejama koje će biti besprijekorne i od pomoći na putu..
Ono što je bito je pitanje; koji su pravi dokazi? Da li je neko učenje ili , metoda ili izvornost obično iskustvo čovjeka? Da li je to iskustvo ishod osnovnog iskustva samospoznaje ili ishod neznanja! Tako zbog korištenja pogrešnih dokaza - običnog iskustva, pogrešno su osnivane tehnike, učenja i filozofije koje ne priznajući ovo neznanje stvaraju svoje metode, imitacije. Može se doći do zaključaka koji su potvrdili to neznanje i tako shvatili da priječe put do Oslobođenja.
Većina gledišta se slažu u tumačenju da je Sebstvo konačno. Međutim, konačnost je uzrok ropstva. Ako je, kao što neki učitelji kažu, Sebstvo zaista konačno - konačno po samoj svojoj prirodi - tada moramo reći zbogom svim nadama u oslobođenje. Prema tome, ne postoji suštinska razlika u ovim gledištima.
Većina ideja i učeništva nam uopće ne mogu pomoći da odbacimo osnovno neznanje. Iskrenom učeniku je prioritet nastojati pronaći dokaz koji nije ishod neznanja.
Pouzdan dokaz, stoga, nije iskustvo neznalice, već iskustvo Mudraca, koji su potpuno oslobođeni neznanja. Samo na osnovu njihovog iskustva možemo izgraditi stav koji bi opustio stegu u kojoj nas ovo neznanje sada drži, i tako nam omogućila započeti samoispitivanje i ustrajati u njemu do samog kraja, da bi zadobili istovjetno iskustvo
Posebni ili autoritativni ljudi su nam dali svjedočanstvo izuzetnih iskustava to su Jogi, Sveci i Mudraci. Oni isto mogu biti na različitim stupnjevima svijesti, njihova gledišta razlikuju u skladu sa stupnjem njihove zrelosti. Što su bliži mudraštvu, to su njihovi iskazi mudriji. To se vidi u činjenici da se među sobom mnogi razlikuju.
Jedan Mudrac nikada ne protivuriječi drugom Mudracu. Otkrivenje nam kaže da su svi Mudraci jedno.
Postoje i Sveci čiji iskazi proizlaze iz loših sklonosti. Nalazimo da i Sveci posjeduju raspoloženja, ili točnije, da raspoloženja posjeduju njih, što nije slučaj sa Mudracima.
Iskustva nekih Jogija su vrlo složena kao što su i njihovi opisi imaju za mnoge neodoljivu privlačnost. Međutim, činjenica je da takvi čak nisu ni svjesni koliko je moguće da neznanje njima gospodari. Nekima cilj nije prestanak neznanja, već dosezanje unutar carstva neznanja visokog statusa koji im se njima čini vrijednim težnje. Vjeruju u neko blaženo postojanje u kojem će um preživjeti, beskrajno proslavljen i obdaren čudesnim moćima. Ovo smatraju najvišim mogućim dobitkom. Neki od njih su još ambiciozniji. Nadaju se da će nakon dostizanja ovih moći koje pogrešno nazivaju Oslobođenjem biti u stanju zadobiti kontrolu nad svijetom i da ga onda promjene tako da se
više neće moći prepoznati: stvorili bi pravi raj na zemlji. Sveci su oslobođeni ovakvih ambicija. Tko može imati pravu viziju Istine, jasno je pokazala mudrost koja kaže; "Da je vizija Istine koju postižu ne-mudraci sklona biti iskrivljena uplitanjem uma, što nije slučaj sa Mudracima.
Pitajmo se što se krije iza riječi autoritet.
Autoritet je samo svjedočanstvo Mudraca koje nam daje ideju o tome kakvo je njihovo iskustvo Istinskog Sebstva koje transcendira neznanje. Naziva se autoritet, zato što je jedini pouzdan dokaz o Istinskom Sebstvu i stanju
Oslobođenja do kojeg možemo doći, sve dok smo sami podložni neznanju.
Gledano unazad, Mudraca je bilo u svim proteklim epohama. Njihova svjedočanstva su do nas dospjela sačuvana u srcu određenih knjiga zvanih Upanišade ili Vedante. U njima postoje mnogi odlomci čija nas moć uvjerenja vodi direktno u srce. Zapravo, to Srce svega postojećeg, stvarno Sebstvo, nam govori kroz njih. Učenik je na taj način istovremeno svjestan dvije stvari - da je učenje istinito, i da je učitelj Mudrac.
Prije nego što prihvati učenje Mudraca kao autoritativno, čovjek mora sam odlučiti da li to zaista jeste Mudrac - netko tko ima osobno Iskustvo Stvarnog Sebstva, i ko je na osnovu tog iskustva utemeljen u Stanju Oslobođenja, a koje on sam želi dostići. On mora doći do zaključka da
mudrac o kojem je riječ uživa čistu i neprekidnu sreću, zahvaljujući tome što je oslobođena želja i straha, ta dva neprijatelja sreće.
Nemoguće je navesti čvrsta pravila koja će pomoći početniku u složenom zadatku prepoznavanja Mudraca. Također se može reći da nikakva pravila i nisu zapravo potrebna. Onome kome je suđeno pronaći Mudraca i postati njegov učenik, neće praktično biti nimalo teško prepoznati ga kad ga pronađe. Onima kojima nije tako suđeno, pravila će malo koristiti. Božanska Milost igra odlučujuću ulogu u procesu u kojem Mudraca prepoznaju kao takvog i prihvaćaju za svog Gurua. Međutim, kada se izbor donese, učenik može da iskoristi raspoložive testove kojima se dokazuje mudraštvo, ne bi li potvrdio svoj izbor. Najvažniji dokaz je da Mudrac posjeduje iskrenost i
neuznemirenu sreću, (što je isto kao i) savršeni mir. Drugi je nepostojanje ega, a to se uglavnom potvrđuje ravnodušnošću prema hvali i prijekoru,
Istinska priroda onoga što se naziva autoritet u krajnjoj mjeri je svako svoj autoritet. Svaki autoritet ili svjedočanstvo je nepouzdano ako nije transcendirano područje neznanja.
bglavac
edin.kecanovic
