Međutim, puni smo predrasuda o stvarnosti snova, tako da se prijenos budnoga uma u svijet snova ne čini velikim postignućem, unatoč činjenici da to čini vrlo malo ljudi.

 

Postati svjestan u snu ne čini se „pravim uspjehom“. Naglasio bih da biti svjestan tijekom sna znači isto što i prenijeti budni um u svijet snova. Kad bi nekako izravno iznijeli svijest s fizičke razine bez korištenja snova kao posrednog sredstva bili bi još sigurniji da smo imali „pravu“ astralnu projekciju.

 

Na sreću, postoji izravna metoda kojom se dolazi na unutrašnje razine i njome sam se najviše puta astralno projicirao. Nazivam je „metodom transa“, jer u njoj treba postići stanje transa.

 

Što je trans? Iskreno govoreći ne znam postoji li točna definicija. To je stanje svijesti u kojem više niste fokusirani na fizički svijet. Znam da stanje transa možete postići hipnozom, a moja metoda nalikuje meditaciji.

 

Za naš cilj nije potrebno znati definiciju transa. Bitnije je naučiti kako ga postići, o čemu ću sad govoriti.

 

U čemu se razlikuje projekcija putem transa od projekcije putem snova? Prvi je način izravniji. Time mislim da kod transa ne morate zaspati. Kad prelazite granicu i ulazite u nefizička područja svijest je netaknuta. Zato ćete prvo osjetiti „napuštanje tijela“.

 

Tijekom prenošenja budne svijesti u svijet snova bit ćete svjesni čina napuštanja fizičkoga tijela. Kad se ondje nađete, vidjet ćete da iskustvo sliči iskustvu budnosti u snu, ali je dolazak drukčiji.

 

Dosad smo vidjeli povezanost astralne projekcije i lucidnog sanjanja. Postati svjestan u snu – što znači prijenos budnog uma u stanje sna – je u osnovi astralna projekcija.

 

Još jednom se vidi veza između vantjelesnog iskustva i astralne projekcije putem transa, jer doslovce osjećate da napuštate tijelo. Točnije, osjetit ćete da se svijest „odvaja“ od fizičkog tijela.

 

Čini mi se da je ovaj osjet više u skladu s onim što ljudi misle o vantjelesnim iskustvima. Razlika između projekcije putem transa koju nazivate vantjelesnim iskustvom i astralne projekcije svodi se na koncept – kuda idete kada napustite tijelo.

 

Koncept vantjelesnog iskustva podrazumijeva da ste kao bestjelesna svijest još uvijek u fizičkom svijetu, a astralna projekcija implicira da ste na nefizičkim razinama.

 

Kad se naučite projicirati putem transa, sami ćete vidjeti da svijest više nije u fizičkom svijetu. Ako želite biti konzistentni trebali bi iskustvo nazvati astralnom projekcijom. No ponavljam da naziv nije bitan. Bitno je doživjeti iskustvo.

 

Vratimo se ideji da putem transa prenosimo svijest iz fizičkog u nefizički svijet. Moje je iskustvo s projekcijom putem transa da su moguće dvije stvari:

1. Nema prekida svjesnosti i izravno ulazim u iskustvo projekcije ili
2. Prekid u svjesnosti traje djelić sekunde i zatim sam u projekciji.

 

U oba slučaja prijelaz je izravan, ne nalikuje metodi putem snova gdje možete spavati satima prije no što postanete svjesni. U metodi putem transa direktno dolazite s fizičke razine u projekciju.

 

Ulazak u trans počinje isto kao i spavanje. Ležite u krevetu i duboko se opuštate. Međutim, ne padate u san. Da biste ušli u trans dok tijelo pada u san neka um ostane budan. Još ću to pobliže objasniti.

 

Ako uspijete da vam um ostane budan dok tijelo pada u san, osjetit ćete da ste iskliznuli iz tijela. U ovom trenutku naći ćete se u jednoj od razina ili u praznini.

 

U svakom slučaju astralno se projicirate. Zatim ćete imati niz događaja, sve dok nešto ne prekine trans (kao što je zvonjava telefona, ili sl.).

 

Možda ćete se u projekciji htjeti probuditi (ako ste u nekoj opasnoj ili zastrašujućoj situacija). To je dakle cijeli proces. Razmotrimo svaki korak zasebno.

 

nastavlja se...