H; Je li vaš otac tada bio star?
OC; Tada je imao pedeset osam godina. Došao sam kući, vidjeti ga, jer mi je on poslao poruku da moram doći. Imao je rak koštane srži. Bolovi su bili jaki. Moje putovanje sa njim u ovoj njegovoj patnji i smrti bilo je poput velikog buđenja za mene. To je bilo veliko osvještavanje, koje me je potaklo da tragam za dubljim realnostima i smislom života. To što se vidi izvana nije stvarnost. Ono što se ne vidi je Istinska Stvarnost. Iznad logike razuma, patnja nas provlači prema čistoj predanosti gdje smo nedodirnuti patnjom. Moj otac je prošao kroz ovu preobražavajuću snagu patnje.
Prvi korak je razina odbijanja. Kada nas nešto zadesi, poput raka, mi se pitamo; „Zašto mene? Pokušavamo to odbiti. U Getsemanskome vrtu, Isus se molio Ocu, „Abba, Oče, Tebi je sve moguće. Ukloni ovu čašu patnje, koja mi je namijenjena.“ Ovo je naše prirodno iskustvo. Ali mi se moramo uzdignuti iznad te razine. Isus nas je naučio da se krećemo iznad razine odbijanja kada je molio, „Ali ne Moja volja, Tvoja Volja se mora izvršiti.“ To je razina prihvaćanja. Prihvaćanje vodi prema preobraženju, a preobražavanje tada prenosi Dušu prema toj sublimirajućoj razini predanosti. Na križu, simbolu konačnoga rastapanja ega, Isus je molio: „Oče, u Tvojim je rukama Moja Duša i Ja je predajem Tebi“, i stopio se sa Principom Duhovnosti – Božanstvenosti. Patnje moga oca dovele su ga u kontakt sa njegovim unutarnjim Sebstvom. I u tom mističnom jedinstvu, mada je imao bolove, nije bilo patnje.
H; To je bio pred samu njegovu smrt?
OC; Oko tri mjeseca prije njegove smrti. Izgledalo je kao da je otkrio tajne smrti. Bilo je svjetlosti i radosti u njegovim očima i neprestano pjevušenje svetih Imena Gospodnjih ispunjavalo je njegove usne mirom. Jednom me pozvao do svoga kreveta i rekao mi da je na svome putu u Calvary. Calvary je Kršćanski simbol potpune predanosti i stapanja Duše sa Svevišnjim. Zamolio me je da mu čitam Novena Mass – Kršćansko vjersko služenje od devet dana, kako bi molili za snagu i hrabrost da bi dosegao Calvary.

Sai Blagoslovi
Nakon toga mi je rekao, „Ja sam ponudio moje patnje na radost Svijetu.“ Do tada, nisam nikoga upoznao tko može biti toliko nesebičan u svojoj molitvi. On nije ponudio sebe za ništa, čak ni da ode u Nebo, već za sreću Svijeta. Loka Samasta Sukhino Bhavanthu – Neka ljudi cijeloga Svijeta (svih Svjetova) budu sretni.
To je neobično i vrlo rijetko za nekoga tko zna trenutak svoje smrti. Tri dana prije svoje smrti, otac nas je sve pozvao do svoga kreveta, moju majku, moga mlađega brata i mene i rekao nam da će napustiti ovaj Svijet, napustiti će svoje tijelo u srijedu. To je bilo u ponedjeljak, 25. kolovoza 1997. godine. Zamolio nas je da budemo spremni i da se pripremimo za sve ono to će se desiti toga dana, odnosno 27. kolovoza 1997. u srijedu. Naravno, nismo ga ozbiljno shvatili, jer nismo željeli vjerovati da nas on može napustiti. Rekao nam je mnogo želja koje trebamo izvršiti i zapisati. Toga dana, u srijedu oko 15:45, opet nas je sve pozvao do svoga kreveta i rekao nam, „Vrijeme je.“ Dao mi je ruku i rekao mi da počnemo pjevati Ime Božje. Počeli smo pjevati pjesmu Sveto Srce Isusovo. I dok smo pjevali Sveta Imena Božja, on je napustio svoje tijelo poput nekog tko je smireno zaspao. Njegova smrt je bila poput velikog buđenja za mene. Jedna od stvari koju mi je rekao pred smrt bila je; „Nemoj napuštati svoj poziv svećenika. Mnogi će doći tebi.“
H; Na početku on nije bio sretan što si bio izabrao svećenički poziv?
OC; Da, na početku. Poslije mog iskustva sa Glasom želio me testirati (provjeriti), moju iskrenost vezanu uz moju prvu želju da idem na studij medicine. Ali na neki način Snaga Glasa je prevladala. Prije svoje smrti znao je da u meni postoje neke sumnje. Zato je i rekao, „Nemoj napuštati svećenički poziv“. Zbog njega, vratio sam se u sjemenište. Zatim se dogodilo da je voljeni Swami došao meni.

Moć je u Njegovom Imenu
H; Kako je došao?
OC; Prvo sam se susreo sa svećenikom, imena vlč. Otac Reymond Arazu. On nas je podučavao Komparativnoj Religiji. Tijekom jednog svog predavanja spomenuo je ime, Sai Baba.

H; Je li spomenuo ime sa dobrom namjerom?
OC; Da, na vrlo lijep način. On je također Njegov poklonik.

H; Ima mnogo svećenika koji su tajni poklonici?
OC; Da, puno! Oni štuju i slave Swamija u tajnosti. Kao Nikodim u Bibliji koji je odlazio Isusu noću. Ali ovaj svećenik, Otac Arazu više nije tajni poklonik. Da je drugačije ja ne bi spomenuo njegovo ime. Ustvari on sada vodi Satsange u svojoj rezidenciji, gdje ljudi dolaze učiti o Sai Babi, te na Vjerski Fakultet. Jednom mi je rekao da je ostvario svoju slobodu, jer Crkva ne zna što će s njim učiniti!? Jednostavno ga ostavljaju na miru.

H; Mislite li da Vatikan i Crkvena Hijerarhija znaju, kako su mnogi svećenici postali poklonici Sai Babe?
Don Mariova knjiga
OC; Da, naravno. Stvar je u tome, da sve dok to ne izađe u javnost, izražavanje vaše vjere i štovanje Swamija, u bilo kojem obliku, Crkva prema vama, a vezano uz to, čini malo ili skoro ništa. Na primjer, pogledamo slučaj Oca Don Maria Mazzolenija, koji je ekskomuniciran. Sve dok Mario nije napisao knjigu, „Katolički Svećenik se susreo sa Sai Babom“, bio je siguran. U stvari, knjiga je bila povod njegovog zapadanja u „nevolju“ od strane Crkve. Knjiga je postala, kao što se i desilo, svjedočenje protiv njega na Crkvenom Sudu, da se okrenuo protiv Crkvene vjere. Ima toliko puno svećenika koji su ovdje u Puttaparthi došli u tajnosti – i posle primanja Swamijevog Darshana, vratili se u svoje crkve.

H; Tako, Crkva svećenicima dopušta da budu poklonici Sai Babe, pod uvjetom da to ne dođe u javnost?
OC; To nije stvarno dopušteno od Crkve. To nije zvanično. Međutim, vjera je nešto što je unutar nas. Ona je iznad opažanja bilo koga. Sve dok ta vjera ostaje unutar srca, vi ste sigurni od strane Crkvene Hijerarhije. Ali kada otvoreno počinjete pisati i govoriti o tome, njima se pruža prilika primjene određenih mjera kažnjavanja ili vašu ekskomunikaciju.

H; Jeste li bili uplašeni održati govor na Božić 2006, pred tisućama poklonika, koji su se okupili oko Swamijevih Lotosovih Stopala?
OC; Ne. To je bila Njegova Milost. Ako zbog Njegove Milosti neko zapadne u nevolje, onda su to dobre nevolje.


Sai blagoslovi