Suzana Štimac
Donator: Suzana Štimac
Autor: Suzana Štimac
Ruža, 2008.
ulje na platnu, 65x65 cm
kupnjom slike donirate 2300 kn
Suzana Štimac: Često Igoru kažem da stane na loptu
26/12/2007 u 12:19
Vezane Vijesti (10)
Igor Štimac: Novac koji sam bio uložio u Hajduk pretvorit ću u dionice, a kupit ću ih još!25/3/2008 u 13:39
Hajdukovci na splitskom koncertu srpske zvijezde Saše Matića16/12/2007 u 13:42
Šuker, Štimac, Srna, Boban, Pletikosa, Baka, Rađa... na turniru Četiri kafića u Splitu12/12/2007 u 22:52
Igor Štimac: Hajduk je na prekretnici, ovaj put ne smije se pogriješiti...9/12/2007 u 12:04
Na HRT-u subotom nogometni tv-show po uzoru na RAI5/12/2007 u 19:37
Umjetnička slika Suzane Štimac na humanitarnoj aukciji prodana za rekordnih 90.000 kuna13/11/2007 u 20:47
HNS slavi Dinamove veterane6/9/2007 u 15:35
Siniša Mihajlović će biti novi izbornik Srbije6/9/2007 u 13:42
Igor Štimac: Snosit će odgovornost svi koji slijede Markovića! 4/9/2007 u 16:05
Ništa od lige 16 za iduću sezonu3/9/2007 u 16:50
Piše: Ivana OREŠIĆ
Kada joj je obiteljski stan postao pretijesan, splitska slikarica Suzana Štimac u jednom je dijelu garaže uredila atelje. Ondje, u svom malom raju sa četiri štafelaja u kasnim noćnim satima kada Igor i djeca spavaju, 36-godišnja Splićanka stvara svoja najljepša umjetnička djela. Njena inspiracija je cvijeće, uglavnom kale, ruže, gerberi, perunike i strelicije.
Dobro raspoloženu Suzanu susreli smo u predvorju hotela Arcotel u Zagrebu, gdje je proteklih nekoliko tjedana izložila 17 slika. Iako je izložba bila odlično posjećena, priznala nam je kako je imala tremu prije prvog predstavljanja u Zagrebu.
Zašto ste tek prije nekoliko godina počeli izlagati, iako već godinama slikate?
- Petnaestak sam godina slikala samo za svoj gušt. Budući da sam u Londonu imala dosta slobodnog vremena i priliku educirati se, upisala sam i završila slikarsku školu na Open College of the Arts. Povratkom u Hrvatsku počela sam se ozbiljnije baviti slikarstvom. Svoja djela sam uglavnom poklanjala prijateljima i rodbini. Bilo mi je drago što su se uopće moje slike nekome svidjele. Kolekcionar Andrija Seifried me je prije tri godine nagovorio da svoje radove predstavim u dubrovačkoj galeriji Talir i tako je sve počelo. Inače sam u svom poslu potpuni autsajder, jer privatno ne poznajem domaće slikare.
Zašto slikate cvjetove?
- Nekada sam voljela slikati mrtvu prirodu od šalica, voća, zdjela. No, većina akademskih slikara ima slične motive, pa se teško s njima mjeriti. Stoga sam počela tražiti neku novu inspiraciju po čemu bi bila drugačija. Surfajući internetom pronašla sam je u cvijeću. Počela sam s malim platnima, a sad su mi mnogo draži veliki formati.
Poznati ste po humanitarnom radu...
- Mnoge moje slike su prodane na humanitarnim aukcijama. Raduje me kad slika postigne dobru cijenu jer novac odlazi u prave ruke.
Držite li na zidovima soba svoje slike?
- Dugo sam imala slike Mersada Berbera, no jednom sam odlučila na zid staviti samo svoja djela. Trenutno su mi zidovi prazni. Sve slike sam darovala.
Rano ste se udali, postali majka i s Igorom se preselili u Španjolsku. Je li Vam kao mladoj djevojci sa 19 godina ponekad izgledalo kao da se sve događa prenaglo?
- Sigurno nije uvijek lako biti mlad roditelj. Rano sam rodila moga Luku, koji danas ima 17 godina. Prve dvije godine, dok smo još živjeli u Splitu, pomagala mi je moja baka. U mom životu sve dolazi po nekakvoj inerciji, bez mnogo planiranja. Odlaskom u inozemstvo bilo nam je normalno imati još djece. Rodila se Mia, pa danas devetogodišnja Dea. Mislim da se u tih 10 godina izvan Splita sve nekako idealno posložilo. Djeca su naučila strane jezike, pohađala sjajne vrtiće i škole.
Jesu li Vaša djeca ponosna na mamu slikaricu?
- Jako su ponosni. Sviđaju im se moje slike, nisu mi uputili niti jednu lošu kritiku. Prate svaki moj korak.
A sviđaju li se Vaši radovi suprugu Igoru?
- Igoru se sviđa sve što ja radim. Iako ne zna mnogo o slikarstvu, ima osjećaj za lijepo.
Je li Vam ikad, kao supruzi profesionalnog sportaša, nedostajala vlastita karijera?
- Razmišljala sam o tome. Bilo mi je logično pratiti svog supruga koji nam je mogao priuštiti bolji život. U obratnoj situaciji, Igor bi išao za mnom. Svakoj osobi je bitno da radi i privređuje kako bi se osjećala korisno. To mi je jako nedostajalo. No, s druge strane sam obitelji pridonosila kroz djecu i domaćinstvo.
No, posao domaćice se kod nas baš i ne cijeni...
- Uopće se ne cijeni. Danas se mnogo toga mijenja u muško - ženskim odnosima. Muškarci ostaju kod kuće i obavljaju sve kućanske poslove. Čišćenje kuće nazivam praznim hodom jer se jedno te ista radnja uvijek ponavlja.
U Splitu ste prije nekoliko godina otvorili trgovinu modne kuće Mango. Zašto ste izašli iz poduzetničkih voda?
- Oko dvije godine sam bila u tom poslu. U Hrvatskoj takav posao nudi više problema, nego užitka. Ne volim zaduženja, volim čiste poslove, nisam željela previše riskirati i zato sam odlučila izaći iz toga.
Jeste li se u Španjolskoj i Engleskoj družili sa suprugama nogometaša?
- U Španjolskoj sam se družila s Irenom Varvodić, suprugom Zorana Varvodića zvanog Rambo, bivšeg golmana Hajduka. Obje danas živimo u Splitu i poput sestara smo. U Engleskoj smo se družili s Katarinom i Aljošom Asanovićem, koji su nam bili prvi susjedi.
Kako ste upoznali Igora?
- On je tada s juniorskom reprezentacijom bivše države u Čileu postao prvak svijeta. Međutim, za Igora nikada prije nisam čula, iako sam pratila sport. Upoznali smo se u diskoteci. Bio je odjeven u sportske kratke hlače i sportsku majicu. Došao je nakon treninga. Zato sam ga i primijetila.
Dakle, definitivno niste bili od onih djevojaka koje su radi novca bile u lovu na nogometaše?
- Danas je pojam takozvane sponzoruše postao uobičajen. Nikad se nisam družila s takvim ljudima. No, sportašice su uvijek bile u društvu sportaša. Izlazila sam i s plivačem i vaterpolistom. Da nisam Igora upoznala u diskoteci, sigurno bih ga susrela u teretani.
Koliko se Igor od tada promijenio?
- Mnogo. No, oduvijek je bio samouvjeren i otvoren. Igor je jako duhovit, što mnogi ljudi ne znaju. Jako je dobar prijatelj, humanist, voli pomagati. Bilo je situacija kada smo kao mladi jedva imali za sebe, a on bi bez razmišljanja pomogao prijatelju. Ima mnogo pozitivnih osobina, koje jako cijenim. Oduvijek je bio pozitivan, zabavan i omiljen u društvu.
Igora često u javnosti prikazuju kao dosta kontroverznu i naglu osobu. Savjetujete li mu ikada da promijeni stavove i način ponašanja?
- Često mu kažem da stane na loptu. Međutim, Igor je odrasla osoba i sam mora vagati što će reći, a što ne. Ponekad prihvati moje savjete i kritike. Mediji potpuno drugačije predstavljaju Igora od onoga kakav je uistinu. Kroz posao komentatora je donekle ispravio sliku o sebi u javnosti. Čovjek je koji kaže što misli i stoji iza toga. Svjestan je da je u nekim situacijama pogriješio.
Tko je popustljiviji u odgoju djece?
- Igor, jer nije mnogo s njima. Ja sam ona koja je stroga, ispravlja i kažnjava.
Bave li Vam se djeca sportom?
- Najmlađa kćerka trenira tenis u klubu Split. Sanja da postane vrhunska sportašica. Na terenu je zovu Firulinka. Mislim da će izrasti u osobu koja zna što hoće. Sin je probao gotovo sve sportove, ali se ni u jednom nije našao. Miran je, staložen i dobar učenik, jako smo povezani. Mia je u pubertetu i obožava hip-hop. Mama i tata joj nisu zanimljivi.
Mnogi ne znaju da je Suzana Štimac aktualna teniska prvakinja Dalmacije u parovima.
- Da, nastupam i na Božićnom turniru na Firulama. Igor se šali kako su u našem stanu, pored svih njegovih nogometnih medalja, na vidljivom mjestu samo moja tri teniska pehara. Veliko mi je zadovoljstvo igrati tenis. Čak već godinu dana "vučem" ozljedu, takozvani teniski lakat. Moj partner u miksu je Dragan Buljubašić. Dijelim ga s Igorom. Šalimo se da je jadan Dragan sa Štimcima.
IGOR JE MIRNA OSOBA
Tko u svađama prije popušta?
- Ja sam osoba koja dugo trpi, ali kada puknem sklanjaj se od mene. Igor je jako mirna osoba koja voli razgovarati i zna poslušati.
Tko je bolji na teniskom terenu Vi ili suprug?
- Igoru je adut snaga, dok ja imam bolju tehniku.
SJEĆANJA BIVŠE MISICE
Prisjetite li se još uvijek dana kada ste proglašeni
za Miss Jugoslavije?
- Bilo je to davno. Zvonimir Krstulović me za list Omladinska iskra fotografirao kako na plaži Kašuni izlazim iz mora i brišem nos. Sjećam se svog bijelog, čednog bikinija. Tu fotografiju su moje mlađe sestre kod kuće zalijepile na zid. Godinu dana kasnije mi je isti fotograf prišao i ponudio mi da umjesto jedne djevojke nastupim na izboru za Miss tinejdžera Jugoslavije. U to vrijeme sam igrala rukomet i jedva sam naučila hodati u cipelama na pete. Osvojila sam treće mjesto, čime sam direktno ušla u finale izbora za Miss Jugoslavije. Moja pobjeda je izavala pomutnju u obitelji. Telefoni su zvonili, mama je pila tablete za smirenje, tata se nervirao. Upala sam u svijet u kojem se nisam snašla i zato sam iz njega brzo i izašla.
(PREUZETO IZ TISKANOG IZDANJA GLASA DALMACIJE)
bglavac
irida
edin.kecanovic
