Ta su prava iznesena u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima, koju su Ujedinjeni narodi proglasili 10. prosinca 1948. Vlade su obećale da će svoje građane upoznati s tim pravima i nastojati ih zaštititi i promicati.

Ali Opća deklaracija nazvana je ‘najbolje čuvanom tajnom u svijetu’. Malo ljudi zna njezin sadržaj, još manje ih je vidjelo kako izgleda, no navodno je dostupna svima. Vlade nisu distribuirale Deklaraciju kao što su trebale, već su govorile kako ona nije prikladna njihovoj kulturi i situaciji u kojoj se nalaze.


U ovom je trenutku važnije nego ikad da se Deklaraciju zauvijek ne otpremi u prošlost. U zadnjih 50 godina ljudska su prava postupno prešla u vlasništvo čovječanstva. Nažalost, samo mali broj ljudi zna da postoji dokument koji vlade podsjeća na tu činjenicu. Ako u idućih 50 godina želimo izbjeći strahote kojima smo prošlih 50 godina bili svjedoci, moramo učiniti nešto za svoja prava i natjerati vlade da poštuju svakog građana ili svaku građanku.

 

10. prosinca 1948.

OPĆA SKUPSTINA

UJEDINJENIH NARODA

proglašava

OPĆU

DEKLARACIJU

O PRAVIMA ČOVJEKA

kao zajednicko mjerilo postignuca za sve narode i sve drzave radi toga da bisvaki pojedinac i svaki organ drustva, imajuci Deklaraciju stalno na umu, tezili da ucenjem i odgojem pridonesu postivanju tih prava i sloboda i da bi naprednim nacionalnim i medjunarodnim mjerama osigurali njihovo opce i djelotvorno priznanje i odrzavanje, kako medju narodima samih drzava clanica, tako i medju narodima onih podrucja koja su pod njihovom sudbenoscu.

ČLANAK 1.

Sva ljudska bica radjaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i svijescu i treba da jedno prema drugome postupaju u duhu bratstva.

CLANAK 2.

Svakome su dostupna sva prava i slobode navedene u ovoj Deklaraciji bez razlike bilo koje vrste, kao sto su rasa, boja, spol, jezik, vjera, politicko i drugo misljenje, nacionalno ili drustveno porjeklo, imovina, rodjenje ili drugi pravni polozaj. Nadalje, ne smije se ciniti bilo kakva razlika na osnovi politickog, pravnog ili medjunarodnog polozaja zemlje ili podrucjakojima neka osoba pripada, bilo da je to podrucje neovisno, podstarateljstvom, nesamoupravno, ili da se nalazi ma pod kojima drugim ogranicenjima suverenosti.

CLANAK 3.

Svatko ima pravo na zivot, slobodu i osobnu sigurnost.

CLANAK 4.

Nitko ne smije biti drzan u ropstvu ili ropskom odnosu; ropstvo i trgovina robljem zabranjuju se u svim svojim oblicima.

CLANAK 5.

Nitko ne smije biti podvrgnut mucenju ili okrutnom, necovjecnom ili ponizavajucem postupku ili kaznjavanju.

CLANAK 6.

Svatko ima pravo da se svagdje pred zakonom priznaje kao osoba.

CLANAK 7.

Svi su pred zakonom jednaki i imaju pravo, bez ikakve diskriminacije, na jednaku zastitu zakona. Svi imaju pravo na jednaku zastitu protiv bilo kakve diskriminacije kojom se krsi ova

Deklaracija i protiv svakog poticanja na takvu diskriminaciju.

CLANAK 8.

Svatko ima pravo na djelotvorna pravna sredstva putem nadleznih nacionalnih sudova zbog djela kojima se krse osnovna prava koja mu pripadaju temeljem ustava i zakona.

CLANAK 9.

Nitko ne smije biti podvrgnut samovoljnom uhicenju, zatvoru ili izgonu.

CLANAK 10.

Svatko ima pravo da ga u punoj jednakosti posteno i javno saslusa neovisan i nepristran sud radi utvrdjivanja njegovih prava i obveza i bilo kakve kaznene optuzbe protiv njega.

CLANAK 11.

1. Svatko optuzen za kazneno djelo ima pravo da se smatra nevinim dok se na osnovi zakona krivnja ne dokaze na javnoj raspravi na kojoj je imao sva jamstva potrebna za svoju obranu.

2. Nitko se ne smije smatrati krivim za kazneno djelo na osnovi bilo kakvog cina ili propusta koji nisu bili kazneno djelo prema nacionalnom ili medjunarodnom pravu u vrijeme kada su bili pocinjeni. Isto tako ne smije se izricati teza kazna od one koja se mogla primjeniti kada je kazneno djelo pocinjeno.

CLANAK 12.

Nitko ne smije biti izvgnut samovoljnom mijesanju u svoj privatni zivot, obitelj, dom i dopisivanje, niti napadajima na svoju cast i ugled. Svatko ima pravo na zastitu zakona protiv takvog mijesanja ili napada.

CLANAK 13.

1. Svatko ima pravo na slobodu kretanja i stanovanja unutar granica svake drzave.

2. Svatko ima pravo napustiti bilo koju zemlju, ukljucujuci svoju vlastitu, i vratiti se u svoju zemlju.

CLANAK 14.

1. Svatko ima pravo traziti i uzivati u drugim zemljama utociste pred progonima.

2. Na to se pravo ne moze pozivati u slucaju progona koji su izazvani nepolitickim zlocinima ili djelima protivnima ciljevima i nacelima Ujedinjenih naroda.

CLANAK 15.

1. Svatko ima pravo na drzavljanstvo.

2. Nitko ne smije samovoljno biti lisen svoga drzavljanstva niti mu se smije odreci pravo da promjeni svoje drzavljanstvo.

CLANAK 16.

1. Punoljetni muskarci i zene, bez ikakvih ogranicenja u pogledu rase, drzavljanstva ili vjere, imaju pravo sklopiti brak i osnovati obitelj. Oni su ravnopravni prilikom sklapanja braka, za vrijeme njegova trajanja i prilikom njegova razvoda.

2. Brak se sklapa samo uz slobodan i potpun pristanak onih koji namjeravaju stupiti u brak.

3. Obitelj je prirodna i osnovna drustvena jedinica i ima pravo na zastitu drustva i drzave.

CLANAK 17.

1. Svatko ima pravo da sam posjeduje imovinu, a isto tako da je posjeduje u zajednici s drugima.

2. Nitko ne smije samovoljno biti lisen svoje imovine.

CLANAK 18.

Svatko ima pravo na slobodu misli, savjesti i vjere: to pravo ukljucuje slobodu da promjeni svoju vjeru ili vjerovanje i slobodu da, bilo pojedinacno ili zajedno s drugima, javno ili privatno, ocituje vjeru ili vjerovanje ucenjem, prakticnim vrsenjem, obredima i odrzavanjem.

CLANAK 19.

Svatko ima pravo na slobodu misljenja i izrazavanja; ovo pravo ukljucuje slobodu misljenja, bez tudjeg mijesanja, a isto tako i trazenje, primanje i priopcavanje obavijesti i ideja bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice.

CLANAK 20.

1. Svatko ima pravo na slobodu mirnog okupljanja i udruzivanja.

2. Nitko ne moze biti primoran pripadati nekom udruzenju.

CLANAK 21.

1. Svatko ima pravo sudjelovati u upravi svoje zemlje, neposredno

ili preko slobodno izabranih predstavnika.

2. Svatko ima pravo na jednak pristup javnim sluzbama u svojoj

zemlji.

3. Volja naroda treba da bude osnova drzavne vlasti; ta se volja

mora izrazavati povremenim i slobodnim izborima, uz opce i jednako

pravo glasa, tajnim glasovanjem ili odgovarajucim postupcima slobodnog glasovanja.

CLANAK 22.

Svatko kao clan drustva, ima pravo na socijalno osiguranje i pravo ostvarivati gospodarska, socijalna i kulturna prava potrebna za svoje dostojanstvo i za razvoj svoje osobnosti putem drzavne pomoci i medjunarodne suradnje, a u skladu s organizacijom i sredstvima svake drzave.

CLANAK 23.

1. Svatko ima pravo na rad, na slobodan izbor zaposlenja, na pravicne i povoljne uvjete rada i na zastitu od nezaposlenosti.

2. Svatko bez razlike ima pravo na jednaku placu za jednaki rad.

3. Svatko tko radi ima pravo na pravicnu i povoljnu placu koja njemu i njegovoj obitelji osigurava covjeka dostojni opstanak i koja se, po potrebi, dopunjuje drugim sredstvima socijalne zastite.

4. Svatko ima pravo radi zastite svojih interesa osnivati sindikate i stupati u njih.

CLANAK 24.

Svatko ima pravo na odmor i dokolicu, ukljucujuci razumno ogranicenje radnih sati i priodicne placene dopuste.

CLANAK 25.

1. Svatko ima pravo na zivotni standard koji odgovara zdravlju i dobrobiti njega samoga i njegove obitelji, ukljucujuci hranu, odjecu, stan i ljecnicku njegu, te potrebne socijalne usluge,

kao i pravo na osiguranje u slucaju nezaposlenosti, bolesti, nesposobnosti, starosti ili drugog pomanjkanja sredstava za zivot

u prilikama koje su izvan njegove moci.

2. Majka i dijete imaju pravo na posebnu skrb i pomoc. Sva djeca, rodjena bilo u braku ili izvan njega, moraju uzivati istu socijalnu zastitu.

CLANAK 26.

1. Svatko ima pravo na obrazovanje. Obrazovanje mora biti besplatno, bar u osnovnim i nizim stupnjevima. Osnovno obrazovanje mora biti obavezno. Tehnicko i strucno obrazovanje

mora biti opcenito pristupacno, a vise obrazovanje takodjer mora

biti pristupacno svima na osnovi sposobnosti.

2. Obrazovanje mora biti usmjereno punom razvitku ljudske osobe i na ucvrscenje postovanja covjekovih prava i osnovnih sloboda. Ono mora unapredjivati razumijevanje, snosljivost i prijateljstvo medju svim narodima, rasnim i vjerskim skupinama i mora unapredjivati djelatnost Ujedinjenih naroda na odrzavanju mira.

3. Roditelji imaju prvenstveno pravo birati vrstu obrazovanja

za svoju djecu.

CLANAK 27.

1. Svatko ima pravo slobodno sudjelovati u kulturnom zivotu zajednice, uzivati u umjetnosti i sudjelovati u znanstvenom napretku i u njegovim koristima.

2. Svatko ima pravo na zastitu moralnih i materijalnih interesa koji proistjecu od ma kojeg znanstvenog, knjizevnog ili umjetnickog djela kojemu je autor.

CLANAK 28.

Svatko ima pravo na drustveni i medjunarodni poredak u kojem prava i slobode navedeni u ovoj Deklaraciji mogu biti potpuno ostvareni.

CLANAK 29.

1. Svatko ima obaveze prema zajednici iz koje je jedino moguce slobodno i puno razvijanje njegove sposobnosti.

2. U izvrsavanju svojih prava i sloboda svatko mora biti podvrgnut samo ogranicenjima odredjenim zakonom iskljucivo radi

osiguranja duznog priznanja i postovanja prava i sloboda drugih i radi zadovoljenja pravicnih zahtjeva morala, javnog poretka i opceg blagostanja u demokratskom drustvu.

3. Ta prava i slobode ni u kojem se slucaju ne mogu primjenjivati protivno ciljevima i nacelima Ujedinjenih naroda.

CLANAK 30.

Nista se u ovoj Deklaraciji ne moze tumaciti kao pravo ma koje drzave, skupine ili osobe da sudjeluje bilo u kojoj djelatnosti ili da cini bilo kakvu radnju usmjerenu unistenju bilo kojih ovdje navedenih prava i sloboda.

10.12.2005. Medjunarodni je dan ljudskih prava