Drago Hedl 

Donjodravska obala 

Sve je na toj Hedlovoj adresi Donjodravska obala 11 baš onako kako očekujemo od jedne srednjoeuropske kasabe nasukane na obale Drave početkom pedesetih godina dvadesetog stoljeća. U tom dvorištu, nad kojim Drago Hedl lebdi precizno i nježno, poput wendersovskog anđela, živjet će ili kroz njega prolaziti u nepovrat, kolone malih ljudi željnih nebitne svakodnevice. Željnih najobičnijih iluzija. Spremnih da se i u novom dobu prošvercaju sa što manje ožiljaka na pjeskovitim dušama.

Iz recenzije 

Zato i ne čudi da jedan po jedan samo nestaju s uklete i nostalgične adrese. Da se, kao u filmskom snu, iz De Sicina dvorišta odjednom probude iskošeni – na Wagnerovoj pozornici ništavila. DAVOR ŠPIŠIĆ

Olga Tokarczuk               

Tjeraj svoj plug preko mrtvačkih kostiju 

Olga Tokarczuk jedna je od najpopularnijih i najčešće prevođenih poljskih spisateljica, dobitnica mnogih prestižnih nagrada, među inima i Književne nagrade Nike 2008. za roman Bieguni. Glavna junakinja te istodobno pripovjedačica romana Tjeraj svoj plug preko mrtvačkih kostiju je Janina Duszejko – umirovljena učiteljica i zaštitinica životinja, koja se u prošlosti bavila i mostogradnjom u Siriji. Junakinja se nastanila u selu na području Kłodzke kotline, gdje dopunjava mirovinu predajući u tamošnjoj osnovnoj školi i čuvajući kuće susjeda koji zime provode u gradu...

O autorici 

Olga Tokarczuk, poljska pjesnikinja i prozaikinja, feministica i ekološki osviještena društvena aktivistica, rođena je 1962. u Sulechówu. Jedna je od najpopularnijih i najčešće prevođenih poljskih spisateljica, dobitnica mnogih prestižnih nagrada, među njima i književne nagrade Nike 2008. za roman ''Bieguni“. 

John Boyne

Prigovor savjesti 

Rujan 1919: Dvadesetogodišnji Tristan Sadler putuje vlakom iz Londona u Norwich kako bi Marian Bancroft predao svežanj pisama njezina brata Willa. Tristan se borio s Willom rame uz rame u Prvom svjetskom ratu. Zajedno su prošli obuku, a kad su prebačeni na bojišnicu u Francuskoj dijelili su brutalno iskustvo ratnog nasilja obilježenog svakodnevnim umiranjem i okrutnošću nadređenih. Ali Will je 1917. položio oružje pozvavši se na prigovor savjesti pa ga je prijeki sud osudio za kukavičluk te je strijeljan.  

Iz stranih medija 

»Neizmjerno potresan roman, ravan Kraju ljubavne priče Grahama Greenea. John Boyne dao je izvanredno dobar prikaz destruktivne sile koju može osloboditi mučna, dugo čuvana tajna. Ovo je priča o zabranjenoj ljubavi – o homoseksualnoj ljubavi – s tragičnim ishodom.« John Irving

Sergej Dovlatov       

Kovčeg    

Finske čarape, kožne vozačke rukavice, odijelo s dvostrukim proredom, jakna od umjetnog krzna, kožni oficirski opasač, to su bile stvari koje je Sergej Dovlatov u kovčegu ponio u emigraciju. Mnogo godina poslije taj je kovčeg otkrio piščev sin i tako je gotovo slučajno postao tema i sadržaj ove knjige, a usput i neka ironična verzija žanra priča za laku noć. Dovlatov opisuje kako su te praktički bezvrijedne stvari bile zapravo sve što je stekao za trideset šest godina života u domovini, no svejedno baš ti, smiješni i odavno nepotrebni predmeti, izazivaju u njemu val gotovo prustovskih uspomena, koje su, kako sam autor veli, vjerojatno bile skrivene u naboru tih ubogih krpa i tako postale otponac za priče. 

Iz stranih medija 

“Dovlatov nas je prikazao kao intelektualne neradnike, vesele zlosretnike i besmislene erudite. Njegova proza budi slatku nostalgiju, jer je to vrijeme bilo na svoj način komotno: ljudi su imali vremena za šetnje, prijateljstvo, duge filozofske sporove, čitanje i razgovore o literaturi. To je bilo vrijeme slatkog nerada, ali i bolje literature. Dovlatov je doslovno izgorio za književnost.” VALERIJ POPOV

Clarice Lispector    

Zvjezdani trenutak   

U romanu Zvjezdani trenutak pripovijeda se o Macabéi, prostodušnoj djevojci iz gradića Maceióa na sjeveroistoku Brazila (istog onog u koji je 1922. iz Ukrajine stigla obitelj Lispector), koja se u potrazi za boljim životom seli u Rio de Janeiro. Ime je dobila jer joj se majka zavjetovala Našoj Gospi od Dobre Smrti da će joj dati to ime ako preživi nakon poroda i ono je bez sumnje aluzija na Makabejce. Ne prihvativši poganske bogove Olimpa, Makabejci su odbili uklopiti se u novu civilizaciju koja im se nametala. U svojoj prostodušnosti Macabéa se također odbijala uklopiti u moderno kapitalističko društvo (jer je bila „nesposobna za život“), dok je beskrupulozni i ambiciozni Olímpico de Jesus njegov savršeni predstavnik.       

Iz stranih medija 

Clarice Lispector je bila ono što bi Kafka bio da je bio žena ili Rilke da je bio brazilski Židov rođen u Ukrajini. Ili Rimbaud da je bio majka i da je doživio pedesetu. Ili Heidegger da je mogao prestati biti Nijemac. HÉLÈNE CIXOUS

Kazuo Ishiguro    

Bez utjehe  

Romanom Bez utjehe Kazuo Ishiguro se približio Srednjoj Evropi. Glavni junak romana, slavni pijanist Ryder, posjećuje bezimeni ali tipičan srednjoeuropski velegrad, u kojem susreće čitav spektar neobičnih i bizarnih likova. koji ga uvlače u seriju intriga, prijetnji i događaja koji nadmašuju njegovu sposobnost shvaćanja. Ryder polako spoznaje da je sa svakim od tih likova nekako povezan i da se njegovi postupci gotovo fatalno odražavaju na sudbine likova koje susreće. Ryder je tipično ishigurovski nepouzdani pripovjedač, njegove su reminiscencije eliptične i fragmentarne, on sam se sakriva iza hladne proračunate maske profesionalnog umjetnika, koji se svojevoljno otuđio i izdvojio od stvarnosti i bilo kakvog emocionalnog angažmana. 

O autoru

Kazuo Ishiguro jedan je od najvažnijih britanskih pisaca danas, porijeklom je iz Japana. Dosad je napisao sedam proznih knjiga, koje su prevedene na četrdeset svjetskih jezika. Već je njegov drugi roman „An Artist of the Floating World“ godine 1986. nagrađen prestižnom nagradom „Whitebread“ za knjigu godine. Roman „Na kraju dana“, još uvijek Ishigurov najpoznatiji naslov, osvojio je Bookerovu nagradu godine 1989. 

William Trevor   

Daleko od Irske 

Izbor priča Daleko od Irske Williama Trevora (1928) ponajprije pokazuje kontinuitet Trevorove estetike: još od svojih prvih knjiga Trevor je postao glasovit po literarnoj empatiji, po vještini asketskih opisa, po istančanim osjećajima za dramu i emocije likova. Likovi kratkih priča najčešće su bili obični usamljenici, koji izgubljeni u životnim labirintima pokušavaju svojih sudbinama dati neki smisao. Muče ih nestalnost sjećanja, gubitak ili nestanak ljubavi, bračne nevjere, neumitnost starenja, te ljudska nelojalnost, izdaja i propast, što Trevora zaokuplja još od kraja pedesetih, kada je započeo svoju spisateljsku karijeru. Napisane u strogoj tradiciji klasika, ponajprije Joycea, Kafke i Čehova, priče Williama Trevora kao da se razvijaju iz nekog vlastitoga unutarnjega ritma: naizgled kristalno bistre one lako, nekim neobjašnjivim spisateljskim umijećem, postaju začudne i tajanstvene. 

Iz recenzije 

William Trevor je najveći živi pisac kratkih priča na engleskom jeziku. The New Yorker