Nikolina Ivezić
Donator: Nikolina Ivezić
Autor: Nikolina Ivezić
Žena s velikim grudima, 2008.
kombinirana tehnika, 33x28 cm
kupnjom slike donirate 1000 kn
Nikolina Ivezić poznata je po reljefima žena s velikim grudima i njenim ambijentima u Tvornici, Melinu, na Filozofskom faksu-ali to nije sve
Autorica je vrlo prepoznatljiva po svojim reljefnim slikama žena s velikim grudima, izrađenih tehnikom obojenog kaširanog stiropora i tankih metalnih pločica.
Međutim, po autoričinim riječima, to nije sve što ona radi, već je taj dio njezinog rada samo najviše medijski prisutan.
Nikolina Ivezić bavi se još i konceptualnom umjetnošću, uređenjima ambijenata, ilustracijom, te drugim, pretežno društveno angažiranim tematikama.
Pogledajte galeriju radova Nikoline Ivezić u našoj on-line galeriji.
NIKOLINA: Za moj rad je karakteristično da bez obzira radim li konceptualnu umjetnost ili neo-pop art u koji su me najčešće „ubacivali“, uvijek se bavim analiziranjem šablona koje nameće društvo – muško poimanje ženskog tijela kao seksualnog objekta, kritiziranje globalizacije, komercijalizacija religije, kritika mass-medija ili medijske eksploatacije kiča. Svi moji radovi jako su vezani za kič. Koliko to tko shvati, to je pitanje. Ima kupaca koji jednostavno ne shvate da je o tome riječ.
JAVNO: Kakav je tvoj stav prema kiču?
NIKOLINA: Ako je čovjek svjestan da radi nešto ironično i kritički se odnosi prema radu, onda je to pozitivno. Čak i moj stan je kičasto uređen, ali sam svjesna toga. Ipak, moram priznati da je u zadnje vrijeme to „furanje na kič“ postalo moda…
JAVNO: Puno se pisalo o „skandalu“ na Filozofskom fakultetu, radi tvojeg Isusa naslikanog na zidu, preko puta Marxa, Lenjina i Engelsa...
NIKOLINA: Na Filozofskom faksu naslikala sam Isusa jer sam znala da će raspravljati o tome. Na drugom zidu bile su tapete s Lenjinom, Engelsom i Marxom, i neki su se studenti pobunili i rekli da neće tamo pit' kavu jer je Isus prikazan ironično, a komunisti se veličaju.
Pokušali smo objasniti da je baš obrnuto, da se radi o kritici prema globalizaciji religije, no oni su i dalje tražili da se to skine sa zida. To je onda pomalo prešlo mjeru pa se našlo u svim mogućim novinama, što je meni bilo jako suludo pa sam napravila nastavak tog rada, ovaj puta kao kritiku na reakciju medija. Radilo se o videu gdje je Isus dobio stigme na te novinske napise. I tako su slike na zidovima ostale iste, a studenti su si uz kavu u Limbu prepričavali da su vidjeli stigme.
JAVNO: Ako nije preosobno pitanje, koji je tvoj stav prema religiji?
NIKOLINA: Prema religijama općenito imam pozitivan stav. Negativna mi je komercijalizacija. U seriji „Pop Saints“ tretirala sam sve svece apsolutno jednako.
JAVNO: Baviš se i ilustracijom. Ispričaj nam nešto o svojoj erotskoj slikovnici, odnosno „Bojanki za odrasle“.
NIKOLINA: Ne bih htjela da ispadne da radim erotsko slikarstvo jer se tu ne uklapam. Nije mi bitna erotika nego moji koncepti koji su obično ironični. Golotinju i koncepte pop-kulture koristim da iskarikiram društvo. Pa ipak, bojanka je ispala jako fora. Kao kontrast, počela sam raditi plakate za dječje predstave i slično, crtajući na isti način, ali druge motive.
JAVNO: Ispričaj nam nešto o svojim konceptualnim radovima.
NIKOLINA: Najnoviji je projekt kojeg spremam za ovogodišnji Zagrebački salon, ali to ne smijem otkriti.
Projekt „Poruke“ bio je realiziran u sklopu multimedijalnog projekta Teatar i mit, Salona mladih i moje izložbe u galeriji SC. Banalne poruke iz mobitela i slično prebacila sam na jumbo plakate koji su bili postavljeni po Zagrebu, a usporedno su se dijelili i letci. Dakle, to su bile banalne poruke iz svakodnevnog života, postavljene na netipičan, javni prostor. Čitaoc pročita poruku s jumbo-plakata i doživljava ju na svoj način, daje joj osobni smisao.
JAVNO: Koja ti je izložba najdraža?
NIKOLINA: Imala sam mnogo izložbi, ali u radu „Obuci me“ sažeto je sve što mislim, i zato mi je to najdraža izložba. Projekt se sastoji od printa moje fotografije u prirodnoj veličini na mobilnom stalku, i još jednog stalka na kojem su obješeni printevi odjeće koji se, u stilu Politikinog zabavnika, mogu pričvrstiti na figuru. To su komadi odjeće poznati društvu kao idealizirani kanoni muškog ili ženskog poimanja izgleda ili ponašanja - bolničarka, zečica, sobarica, mladenka, časna sestra, missica. To označava ženska razmišljanja o ulozi žene u društvu – ljepota, moral, kuća...
JAVNO: Kakav je, po tebi, položaj žena u društvu?
NIKOLINA: Priča je da žene danas imaju najviše slobode, a zapravo se u medijima prikazuju gore nego ikad. Sve radi „Photoshop“.
JAVNO: Opiši ukratko svoj način rada.
NIKOLINA: Društveno angažirano, ironija, doza provokativnosti.
NIKOLINA IVEZIĆ rođena je u Zagrebu 1970. godine, gdje je završila Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn. Godine 1998. diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi profesora Eugena Kokota. Izlagala je na mnogim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Dobitnica je brojnih nagrada i priznanja. Živi i radi u Zagrebu.
Neke od njenih izložbi: „NO TV“, „Very Hungry Woman“, ,,Sexy American Woman“, „More Fun with a Gun“, „Otok“, „Mrcine“, „Horoskop kućanskih aparata“ (izložba i promocija knjižica s E. Čahtarevićem), „Bitch party“, „Don't touch“, „Poruke“, „Houswife attack“, „My way“, Pin – ups“, „All saints“, „Pop saints“, „Obuci me“…
http://www.javno.com/hr-scena/nikolina-ivezic---svi-moji-radovi-su-vezani-za-kic_35684