Što je to vršnjačka pomoć

Jedna od radionica za djecu bila je posvećena vršnjačkoj podršci - različitim aktivnostima kao što su pružanje podrške u kriznim situacijama, pomoć pri učenju, razrješavanje sukoba, savjetovanje… Evo što su nam o provođenju i važnosti vršnjačke pomoći u školi kazala djeca sudionici skupa.

Juraj Milošić, VI., OŠ Marija Bistrica: Ja sam razgovarao s djevojčicom koja je hiperaktivna i savjetovao je da se ne obazire na one koji ju zadirkuju. Ovdje sam naučio da se vršnjačka pomoć može provoditi i izvan škole, ali to mogu samo oni koji se osjećaju spremni i znaju to raditi.

Ivana Pristušek, VIII., OŠ Stjepana Radića, Brestovec Orehovički: Otkad se provodi projekt UNICEFA, imamo manje nasilja u školi. Jednom sam pomogla djevojčici iz razreda koja je jako povučena riječima: »Stavite se u njenu situaciju«. Više je ne diraju, to je pomoglo. Naučila sam da pomagači moraju biti hrabre i osjećajne osobe koje razumiju ljude. Razgovarali smo i o suicidu.

Barbara Iveković, VII., OŠ Lijepa naša, Tuhelj: Ja se trudim biti vršnjak pomagač jer vidim da nekoj djeci to puno znači jer se s njima nitko ne želi družiti i izbacuju ih iz društva. Sa svima sam dobra i uvijek kažem: »Čini drugima ono što želiš da oni čine tebi.« Žao mi je što neka djeca prešute neko nasilje nad sobom i drugima, pa im onda ne mogu pomoći.

Barbara Kletuš, VI., OŠ Popovac, Kneževo: Jednom sam u parku pokraj škole reagirala u svađi između dviju djevojčica, pričala sam s obje i one su se pomirile. Volim pomagati drugima, zato sam se uključila u ovu radionicu. Naučila sam tko je vršnjak pomagač i da mora imati osobine kako što su: brižan, iskren, povjerljiv, biti uzor drugima. Jako je važno da škola ima vršnjake pomagače.

Valentina Beljo, VIII., OŠ Monte Zaro, Pula: Nasilje u školi dosta se smanjilo otkad smo uključeni u ovaj projekt. Postali smo svjesniji da nekoga možemo jako povrijediti u malim stvarima. Naučila sam da se tračanje preko interneta može prijaviti policiji. U mom su razredu zezali prijateljicu zbog njenog izgleda i nitko se nije želio družiti s njom pa mi se požalila. Rekla sam joj da se obrati pedagoginji, ali je ona, nažalost, promijenila školu.

Sarah Jelušić, VIII., OŠ Kuršanec, Čakovec: U mojoj je školi organizirana grupa vršnjaka pomagača koja se zove Anđeli pomagači. Imamo kutak nazvan Oaza mira u kojem dežuramo i gdje se nalazi sandučić povjerenja, uz njega i kartice na koje učenici ispišu problem anonimno i ubace u sandučić. Članovi grupe odgovaraju na njih i vješaju ih na panou. Osobno razgovaramo s učenicima koji to žele i to u posebnoj prostoriji. Ovdje sam naučila da su nasilna djeca ona koja su prije bila žrtve, ili koja su zapostavljena, ili ih koju odrasli ignoriraju.