Čak i kad bih imao tu mogućnost, nikada ne bih poželio gledati svoju generaciju iz perspektive generacije naših roditelja i starijih od njih.
Ponekad se pitam imamo li mi uopće kakvu formu, imamo li kakav zajednički sadržalac?
Jesmo li uopće jedna generacija ili samo jedna cjelina sačinjena od zasebnih jedninki od kojih je svaka zasebno izgubljena u prostorima svojih tmina koja ne nalazi puteve koji vode do drugih.
Jesmo li zaista generacija materijalizma?