Hajdemo sada, kada smo uvidjeli crne strane obrazovanja kojom se manipulira diljem svijeta, pogledati što istinsko obrazovanje uistinu jest, što bi trebalo biti i, što je najvažnije, kako vi, ja i svi koji to žele mogu pridonijeti ili sudjelovati u procesu obrazovanju novog doba.
Obrazovanje je jedna od onih vilinskih, božanskih stvari koje su dane samo čovjeku, ostali živi svijet na ovom planetu proživi svoje živote u okvirima puno krućih i limitiranijih božjih zadanosti. Obrazovanje je otvaranje srca, uklanjanje vela neznanja, učenja o prepoznavanju laži i gluposti i radovanje istini Bez istinskog obrazovanja nema niti kreacije. Obrazovanje bi ja stoga kratko definirao kao cjeloživotni, izuzetno zabavni i radosni rad na samome sebi.
-Obrazovanje je most između mogućnosti i nečega što se mijenja. Obrazovanje vam pomaže da postanete nešto što već jeste, ali samo dok ste u obliku sjemenke. Pravo obrazovanje mora poučiti stvari koje ne može poučiti niti jedna druga institucija. Ona mora postati antientropijski posao – kaže pak Osho.
Svakim danom sve je više svijetlih primjera – uzor tog buđenja istinskog obrazovanja, nedavno je završena «blokada» Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Mladi su studenti skinuli dio vela obmane ukazavši na suštinu priče, a njihova transformacija fakulteta u mjesto radosti i dijeljena istinskog znanja prikazala je svima kako bi škola budućnosti trebala izgledati: otvorena svima, slobodna i neovisna, demokratska i transdisciplinarna…
Kao glavne karakteristike studentske akcije blokade fakulteta iznjedrili su se tako: razmišljanaj svojom glavom i osjećanje svojim srce, iskrenost i transparentnost rada bez ikakvih kalkulacija isticanje zajedništva, a ne pojedince, briga za sve, izostanak elemenata straha, direktna plenumka demokracija, jasni medijski istupi, artikuliranost, britkost i duhovitost koja ne prezire sugovornika ma tko god on bio, nepotkupljivost i osjećaj za važnost, beskrajnu važnost i briga za sve, za cijelo društvo.
Brzina kojom se studentski pokret transformirao u ozbiljan energetski, socijalni, društveni i politički toponim, nezaobilazan više niti na jednoj našoj (privremenoj) malo ljudskoj karti sadašnjosti i budućnosti može se zahvaliti upravo autentičnosti studentskog življenja tih vrijednosti koje svaka duša, ma kako izmanipulirana, varana i zbunjena bila, može uvijek prepoznati ako su iskreni, a koje su studenti svojim primjerom upravo na taj način podastrli pred hrvatske ljude i zatečenu i zgranutu hrvatsku vlast koja se doslovce paralizirala novim ravnopravnim načinom komunikacije u kojem studenti ne žele pregovarati sa svojim službenicima oko nečega što im je zagarantirano – oni to zahtjevaju.
- Klinci su nas pretekli, oni sve znaju, vide i imaju uvide, mi moramo učiti od njih. – rekla mi je Giovanna Kirinić, stručni suradnik-pedagog u osnovnoj školi Satya Sai odgoja u duhu ljudskih vrijednosti. Ona upozorava na još uvijek prevladavajuću karakteristiku u našim školama: nezainteresiranost, inerciju i pasivnost roditelja i učitelja koji se takvi ne mogu, bez velikih lomova nositi sa novim indigo i kristalnim generacijama.
Sveučilišta moraju posijati sjeme promjene jer na Zemlju mora stići novi čovjek. Već su stigle prve zrake. Novi čovjek dolazi svakog dana i mora pripremiti Zemlju da ga primi. A s novim čovjekom dolazi i novo čovječanstvo, novi svijet Ne postoji druga mogućnost osim obrazovanja da dočeka novog čovjeka, da za njega pripremi teren. Ako mi ne pripremimo taj teren za njega, za novog čovjeka – osuđeni smo na propast, a svakako da dio tih priprema predstavlja težnja za besplatnim obrazovanjem koje jest nešto što je zagarantirano. I ljudskim zakonom i prirodnim zakonom. I od toga su, kao kratkoročnog cilja, studenti i krenuli transformirati društvo iznutra. Bez nasilja i bez ikakve revolucionarne gorljivosti i želje za rušenjem starog jer oni su djeca novog doba i u konačnici žele transformaciju. Naime, istina je cijene školarina u Hrvatskoj po dobro oprobanom načinu korak po korak, ili kako to zove Icke, totalitarističkim šuljanjem, narasle u deset godina 40 posto, a broj studenata koji su se dijelom školovali na račun države pao za 88% 1993. godine na današnjih 43% , pa danas prosječna školarina u Hrvatskoj iznosi 750-1200 eura dok u EU 500-1000 eura. I ispravno je Mate Kapović gostujući u Nedjeljom u dva istaknuo da je ovo bio zadnji trenutak da se nešto učini kako generacije koje dolaze ne bi imale ogromnne školarine i još to smatrale samorazumljivim, odnosno kako školovanje i obrazovanje ne bi bili privilegiji samo bogatih društvenih skupina i onih koji na neki način koriste tim istim elitama monetarne moći. Besplatno obrazovanje može ti dati krila ali, isto tako, može biti itekako ozbiljan i teško uklonjiv uteg. Da se razumijemo, ja jesam za potpuno besplatno školovanje svih, ali sam isto tako, ako ne i još više, za potpunu nezavisnost i autonomiju škola.
Poslužiti ću se ovdje malo usporedbom. Kada je prije nekoliko godina otvoren Avennue Mall nekoliko su narednih godina parkiranje u garaži podno tog trgovačkog centra prvi sat nije plaćalo. Međutim, odnedavno se parkiranje naplaćuje prvi sat, a iz zvučnika svako malo možete čuti kako «podsjećaju cijenjene kupce da ne žure jer je drugi(!) sat boravaka u garaži besplatan.» Treba paziti da stvari tako ne krenu i u školstvu i obrazovanju. Da se u opravdanom traženju obećanog prava na besplatno obrazovanje ne izgubi puno važniji zahtjev – zahtjev za neovisnim , istinskim slobodnim i demokratskim obrazovanjem u kojem država i pripadajući monetarno – politički moćnici neće biti vlasnici škola. Niti osnovnih, niti srednjih niti sveučilišta. Besplatno obrazovanje da, ali ne pod bilo koju cijenu, pod cijenu gubitka vlastitog središta. Uostalom dobro je, lucidno neki potpisani čitatelj studentskog bloga primijetio i sažeo: obrazovanje će biti besplatno ili ga neće biti. Potpisujem.
bglavac
edin.kecanovic
