Točno prije 156 godina, 1854. po tzv. gregorijanskome kalendaru, "Veliki bijeli poglavica" iz Washingtona (predsjednik SAD-a) ponudio je Ljudima, tzv. "Indijancima" zamjenu ogromnoga ozemlja na sjeverozapadu SAD-a (danas drzava Washington), a za uzvrat je obecao ostaviti im tzv. "rezervate".

Slijedi odgovor Poglavice Seattle američkome predsjedniku:

PORUKA INDIJANSKOGA POGLAVICE BIJELOME ČOVJEKU

Kako se može kupiti ili prodati Nebo, toplinu Zemlje?

Ta ideja je nama nepoznata. Mi ne posjedujemo Zemlju, Zemlja posjeduje nas.

Ako mi ne posjedujemo svježinu zraka ili odsjaj vode, kako ih se može kupiti?

Svaki dio Zemlje je svetinja mome narodu.

Svaka borova iglica, svaka pješćana obala, svaka maglica u šumi, svaki kukac - sveti su u pamćenju i iskustvu moga naroda.

Sokovi života koji kruže drvećem sadrže misli i osjećaje crvenoga Čovjeka.

Mi smo dio Zemlje i ona je dio nas. Mirisno cvijeće naše su sestre; jelen, konj, veliki orao - svi oni su naša braća.

Stjenoviti vrhunci, sočni pašnjaci, toplina tijela ponija i Čovjek - svi pripadaju istoj Obitelji.

Dakle, kada veliki bijeli poglavica iz Washingtona pošalje pismo da želi kupiti našu zemlju, on traži jako puno od nas. Veliki poglavica šalje obećanje da će osigurati mjesto na kome ćemo mi moći nastaviti "normalno" živjeti.

Mi ćemo razmotriti vašu ponudu da preuzmete našu Zemlju. Ali to neće biti lako.

Ova Zemlja je sveta. Ako vam mi ostavimo našu Zemlju, vi morate zapamtiti da je sveta.

Vi morate učiti vašu djecu da je sveta, i da svaki odsjaj u bistroj vodi jezera govori o događajima i sjećanjima u Životu moga naroda. Žubor vode je glas oca moga oca.

Rijeke su naše sestre, one nam utažuju žeđ. Rijeke nose naše kanue i hrane našu djecu. Ta sjajna voda, što teče brzacima i rijekama, nije samo voda, već i krv naših predaka.

Ako vam ostavimo Zemlju, morate zapamtiti i učiti vašu djecu, da su rijeke naše i vaše sestre, i da im morate pokloniti poštovanje kao takvima.

Mi znamo da bijeli čovjek ne razumije naš život.

Jedan dio Zemlje njemu je isti kao i drugi.

On je stranac koji dođe i uzima od Zemlje sve što poželi. Zemlja nije njegov brat nego njegov neprijatelj, i kada je osvoji on kreće dalje.

On za sobom ostavlja grobove otaca i ne brine se. Očev grob kao i sinovo mjesto rođenja su zaboravljeni.

On otima Zemlju od njezine Djece i ne brine se. Odnosi se prema svojoj Majci – Zemlji, i prema svome Bratu – Nebu, kao prema stvarima što se mogu kupiti, prodati, baš kao sjajan nakit.

Njegova nezasitnost uništit će Zemlju i ostaviti samo pustoš.

Ne znam. Naš put je drukčiji od vašega.

Svjetla vaših gradova vrijeđaju oči crvenoga Čovjeka. Vjerojatno zbog toga što je crveni Čovjek divljak i ne shvaća.

Nema mirnoga mjesta u gradovima bijeloga čovjeka. Nema mjesta gdje bi se čuli otvaranje listova u proljeće ili drhtaj krilca kukaca.

Ali to je vjerojatno zato što sam ja samo divljak i ne shvaćam.

Buka samo vrijeđa moje uši. Što je život ako Čovjek ne može čuti usamljeni krik noćne ptice ili prepirku žaba u bari?

Ja sam samo crveni Čovjek i ne shvaćam.

Crveni Čovjek više voli nježni zvuk vjetra koji miluje lice jezera i miris vjetra pročišćenoga podnevnom kišom ili namirisanoga borovinom.

Zrak je skupocjen za crvenoga Čovjeka, jer sve živo dijeli jednaki dah - životinja, drvo, čovjek. Bijeli čovjek ne izgleda kao da opaža zrak koji diše. Kao čovjek koji umire mnogo dana on je otupio na smrad.

Ali ako vam mi prepustimo Zemlju, vi morate zapamtiti da je zrak nama važan, jer dijeli svoj duh sa cjelokupnim Životom koji podržava. Vjetar koji je našemu ocu dao prvi udisaj, također je uzeo i njegov posljednji. I ako vam ostavimo svoju Zemlju, morate je čuvati kao sveto mjesto, gdje čak i bijeli čovjek može osjetiti vjetar zasićen mirisima poljskoga cvijeća. Mi ćemo razmotriti vašu ponudu da preuzmete našu Zemlju. Ako odlučimo prihvatiti, bit će to uz jedan uvjet: bijeli čovjek mora se odnositi prema Životinjama ove Zemlje s najvećim poštovanjem.

Ja sam divljak i ne razumijem drukčiji način.

Vidio sam nebrojene leševe bizona po preriji, ostavljenih da se raspadaju nakon sto ih je bijeli čovjek pobio iz željeznoga konja koji je prolazio.

Ja sam divljak i ne shvaćam kako željezni konj može biti važniji od Životinja.

Što je čovjek bez Životinja? Ako sve Životinje nestanu, čovjek će umrijeti od velike usamljenosti duha.

Što god se dogodi Životinjama, ubrzo će se dogoditi i čovjeku.

Sve stvari su povezane.

Vi morate učiti vašu djecu da je Zemlja ispod njihovih nogu zapravo prah djedova.

Tako će ona poštovati Zemlju. Recite svojoj djeci da je Zemlja ispunjena Životom.

Učite djecu, kao sto smo mi našu, da je Zemlja naša Majka.

Što god snađe Zemlju, snaći će i sinove Zemlje. Ako čovjek pljuje na tlo - pljuje na sebe samoga. Zemlja ne pripada čovjeku - čovjek pripada Zemlji.

To mi znamo. Sve stvari su povezane, kao krv koja sjedinjuje obitelj. Sve je povezano.

Što god snađe Zemlju, snaći će i sinove Zemlje.

Čovjek ne tka tkivo života; on je samo nit u tome. Što god čini tkanju, čini sebi samome. Čak ni bijeli čovjek, čiji Bog hoda i priča s njim kao prijatelj s prijateljem, ne može biti izuzetak od ove sudbine. Mi smo braća prije svega.

Mi znamo ono što će i bijeli čovjek jednoga dana spoznati: naš Bog je isti.

Vi možda mislite da ga posjedujete onako kako želite posjedovati Zemlju, ali ne.

On je Bog svakoga Čovjeka i Njegova ljubav je jednaka prema svim ljudima, crvenim i bijelim, i prema svim bićima.

Njemu je Zemlja dragocjena i naštetiti Njoj znači prkositi Njenome Stvoritelju.

Bijelci ovo moraju shvatiti, možda prije od ostalih plemena: zagadi krevet u kome spavaš i jedne noći ćeš se ugušiti u vlastitome izmetu.

Jer i vi bijelci, unatoč vašoj uobraženosti, i vi ćete ipak jednom morati ovo shvatiti, nadahnuti Bogom koji vas je donio na ovu Zemlju i koji vam je, iz nekoga samo njemu znanoga razloga, dao da osvajate Zemlju i tjerate crvenoga Čovjeka.

Ovakva sudbina je misterij za nas, jer mi ne shvaćamo zašto svi bizoni moraju biti pobijeni i divlji konji pripitomljeni? Zašto svi skroviti kutovi šume moraju biti zagađeni izmetom mnogih Ijudi i pogled na zelene brežuljke zamrljan brbljajućom žicom?

Gdje je gustiš? Nestao je.

Gdje je orao? Nestao je.

To je konac življenja i početak borbe za preživljavanje.

Tako je na ponudu bijelaca odgovorio Indijanski Poglavica.

Tko je "divljak", a tko "civiliziran" – neka svatko prosudi sam.

Inače je poglavica Seattle (ili Seath'tl) rodjen oko 1790. godine i bio je Poglavica Indijanskih plemena koja su živjela uz zapadnu obalu.

Kada su sredinom 19. stoljeća bijelci počeli dolaziti u ta područja, poglavica Seattle dočekao ih je dobrodošlicom i ponuđenim prijateljstvom.

Godine 1853. nekoliko bjelačkih doseljenika odlučilo se nastaniti na samoj obali, uz tzv. zaljev Elliott, te su dali tome naselju ime Seattle, u počast prijateljskome Poglavici. Uz Poglavicu Seattlea vezane su još mnoge zanimljive zgode.

Tako je, umjesto da se bori protiv bijelaca, pokušavao naučiti i razumjeti bjelački način života.

Od isusovaca je čak naučio osnove katoličanstva.

Kada je 1866. poglavica Seattle umro, u odprilike 77. godini zivota, nije mogao znati da će mjestašce, tada provincijsko naselje, koje nosi njegovo ime postati jedan od najvećih gradova na zapadnoj obali SAD-a.

Mogao je ipak već za života uvidjeti da ne postoji sporazum koji bijelci nisu prekršili, niti zločin koji u svojoj bezobzirnosti nisu počinili. Za te zločine nitko nije odgovarao, niti se ispričao. Ubijeno je više milijuna Ljudi, tzv. Crvenokožaca, koji su predhodno proglaseni "divljacima". Slično kao i u Africi, Australiji, Južnoj Americi, Aziji.

Ipak, njegova poruka prisutna je u savjesti svakoga čovjeka.

Vlastitu savjest se ne može prevariti.

Danas njegovu poruku pronose upravo – bijelci.

Hoće li je čuti i prihvatiti na vrijeme? Ili?

Molim vas, poslušajte i jutarnju pjesmu Ljudi, tzv. Indijanaca, i potom u nastavku pogledajte u miru desetminutni slikopis o naravi Života - hvala vam!

Nadasve vaš, dzorko :)

http://www.youtube.com/watch?v=1VqoxOcEqpk

http://www.youtube.com/watch?v=UCkIggrmJGk