Vjerujem u cilj. A ono što želim, to je ostati na nogama i gledati svijet ravno u oči. Da. Ravno u oči. Želim gledati njegova dobra djela, želim gledati zlodjela, želim gledati ljepotu ali i gadosti ovog svijeta. Želim gledati sve, vidjeti sve. Gledati svijet onakav kakav je i ne plašiti se toga. Gledati svijet bez straha u očima. Želim osvojiti svijet vlastitom inteligencijom, ma kakva god ona da je, a ne sa mišljenjima koja tko zna odakle dolaze i tko zna kome i čemu služe. Mišljenjima iskrivljenima kroz vrijeme, tisuću puta tumačenima, zagađenima. Ne želim od drugih osmišljenog Boga, Boga nepripadajućeg slobodnim ljudima. Ja njegov sam sin, on nikada ništa od mene tražio nije.
Želim ostati na nogama i gledati svijet licem u lice. Oči u oči. Želim učiniti svijet najboljim mogućim. Čak i da ne uspijem potpuno u nastojanjima, svijet će mojim nastojanjem biti bolji nego što su mnogi kroz vjekove, a i mnogi vjekovi uspjeli učiniti. Dobar svijet treba ljubaznost, radost, svijesnost i hrabrost.
Dobar svijet ne treba osvrtanja na prošlost, ne teba isplakane suze, ne treba lance kojima je vezana naša slobodna inteligencija, ne treba ni od koga stavljene lance. Ne treba lance stavljene iz bilo koje namjere. Namjere ovakve ili onakve. Dobar svijet ne treba vođe, posebno ne one koji nisu ovdje da ohrabre i da ukažu. Ovdje i sada. Svijet treba nadu koja vodi u budućnost bez osvrtanja na mrtva slova na papiru i uzaludne pokušaje da se slova ožive. Prošlost koja je mrtva nikada ne može nadići živu budućnost koju naša inteligencija može stvoriti.
Ne želim raj koji mi se nudi, ne želim sreću u zamjenu za slobodu. Ne želim nijednu besmrtnost koja će oteti i najmanji dio moje osobnosti. Ne želim da me itko vodi, ne želim da me itko upućuje. Ja jednostavno želim sebe. Lijepo molim, pustite me na miru, dozvolite mi da svijet gledam vlastitim očima, dozvolite mojoj pameti da nesmetano pametuje. Dozvolite mi, ja želim sebe a sloboda je moja vjera. Jer ja vjerujem u cilj.