Čvor u dojci
Velika većina čvorova i drugih simptoma od strane dojke posljedica je dobroćudnih stanja, najčešće cista i fibroadenoma. Bez obzira na to čvor napipan u dojci potrebno je shvatiti ozbiljno jer se može raditi o karcinomu, osobito u dobi iznad 40 godina.
Čvor dojke može biti opipljiva promjena koju zapaža pacijentica/pacijent ili liječnik, a isto ime se koristi za neopipljive promjene prvi put opažene preventivnom mamografijom.

Procjena čvora

Istraživanje naravi čvora u dojci ili sumnjive promjene površine dojke počinje s uzimanjem povijesti bolesti, pregledom i obično mamografijom. Osobna povijest bolesti daje informacije o vremenu kad je čvor/čvorovi prvi put primijećen, je li se u međuvremenu mijenjao te jesu li prije postojale slične promjene ili karcinom dojke. Potrebno je utvrditi rizične čimbenike za razvoja karcinoma dojke, ali njihova prisutnost ili odsutnost ne smije utjecati na daljnje istraživanje čvora. Liječnik će pregledom koji podrazumijeva opipavanje dojke pokušati utvrditi ima li čvor karakteristike maligne bolesti. Mamografija često može razjasniti prirodu čvora i otkriti neopipljive promjene u dojkama. Aspiracijom čvora (ulazak injekcijskom iglom u čvor i usisavanje sadržaja) može se saznati je li čvor tvrd ili cističan. Kad je izraslina tvrda (solidna) mogu se dobiti njene stanice citološkim metodama. Ultrazvukom se također može razlučiti radi li se o cističnoj ili tvrdoj tvorbi. Kad se ne može utvrditi radi li se o dobroćudnoj ili zloćudnoj promjeni potrebno je uzeti komadić tkiva čvora za analizu (biopsija). Termografija nije preporučena dijagnostička metoda, a vrijednost magnetske rezonancije još uvijek se istražuje.
Cilj dijagnostičkog postupka procjene čvora u dojci jest isključiti/dokazati postojanje maligne bolesti sa sto većom sigurnošću uz sto manje invazivnih zahvata. Cijeli dijagnostički postupak procjene čvora u dojci trebalo bi obaviti sto prije jer čvor predstavlja veliko psihičko opterećenje. I kad se ne nađe maligna bolest preporučuje se povremena kontrola dobroćudnih promjena.

Povijest bolesti i pregled

Razgovorom s liječnikom utvrđuje se slijedeće:

- precizna lokacija čvora
- kako je prvi put primijećena: slučajno (npr. za vrijeme tuširanja), od strane partnera, samopregledom dojke, pregledom liječnika, mamografijom
- kad je prvi put čvor primijećen
- eventualno postojanje iscjetka iz bradavica
- je li se mijenjala veličina čvora
- mijenja li se veličina ili oblik čvora u određeno doba menstrualnog ciklusa (dobroćudne ciste mogu biti veće prije menstruacije te se smanjiti tijekom folikularne faze)

Liječniku su potrebne informacije o prijašnjem postojanju bolesti dojke, karcinoma dojke ili biopsijama dojke te rizičnim čimbenicima: dob, pojava karcinoma dojke u obitelji, dob prve menstruacije, dob prve trudnoće, dob nastupa menopauze, konzumacija alkohola, hormonska nadomjesna terapija.

Tkivo zdrave dojke često je čvorasto pa liječnik pregledom, opipavanjem dojki, pokušava razlučiti dobroćudne od zloćudnih promjena.

Opisan je niz "klasičnih" znakova zloćudnih promjena:

- jedna promjena (jedan čvor)
- tvrdoća
- nepomičnost čvora
- nepravilni rubovi
- veličina: 2 cm ili veća

Ove karakteristike ipak nisu siguran znak niti su same po sebi dovoljne za dijagnozu zloćudne bolesti. Liječnici preporučuju obratiti pozornost na slijedeće pri pregledu:

- glatke, dobro ograničene promjene obično su dobroćudne prema navodima stručnjaka iako sigurni dokazi još nisu dostupni
- karcinom dojke može biti praćen s boli, no obično je bezbolan
- iscjedak iz dojke rijedak je simptom dojke, a ako je prisutan obično je jednostran
- nužan je pozoran pregled pazušnih jama u potrazi za povećanim limfnim čvorovima

Liječnički pregled obavezan je početni korak u procjeni čvora, njegova korisnost i pouzdanost dokazana je istraživanjima ali ne toliko da bi druge metode procjena bile nepotrebne. Slijedeći korak je naručivanje pacijentice/pacijenta na kontrolu i praćenje promjene, ultrazvuk, mamografija i/ili biopsija, ovisno o nalazu pregleda, povijesti bolesti, dobi, željama i iskustvu ginekologa, senologa, kirurga, radiologa, citologa i patologa.

Mamografija

Mamografija se preporučuje kod žena iznad 35 godina koje imaju čvor u dojci prvenstveno za otkrivanje drugi promjena koje su skrivene opipu, ali i za procjenu napipanog čvora.

Slijedeći mamografski nalazi ukazuju na malignost:

- povećana gustoća
- nepravilni rubovi čvora
- šiljasti rubovi čvora
- nepravilne nakupine kalcija oko čvora (mikrokalcifikati)

Mamografija obično ne može dati definitivnu dijagnozu prirode čvora, a njome se ne prikazuje 10-20% klinički opipljivih karcinoma dojke. Stoga negativan mamogram ne smije zaustaviti daljnju procjenu čvora. Mamografija se ne provodi rutinski kod žena mlađih od 35 jer je tkivo dojke često ˝pregusto˝ i karcinom dojke nije toliko čest da bi ga se tražilo u drugim dijelovima dojke.

Ultrazvuk

Ultrazvukom se može utvrditi je li čvor jednostavna cista, složena cista ili tumor.

Najkorisniji je u slijedećim slučajevima:

- žene mlađe od 35 godina
- kad se čvor otkriven kontrolnom mamografijom ne može napipati
- kad pacijentica/pacijent odbija aspiraciju čvora iglom
- kad je čvor premalen ili preduboko smješten pa se aspiracija ne može obaviti

Ukoliko se na ultrazvuku nađe jednostavna cista rizik od karcinoma je vrlo malen.

Aspiracija

Aspiracija tankom iglom (fine needle aspiration - FNA) je jeftina dijagnostička metoda, jednostavna, ne zahtijeva pripremu i može se obaviti u liječničkoj ordinaciji. Pri aspiraciji sumnjive opipljive promjene u dojci čvor se uhvati između dva prsta jedne ruke, a drugom rukom se tanka igla uvodi u čvor i štrcaljkom usisava sadržaj čvora. Lokalna anestezija se može koristiti, ali najčešće nije potrebna jer je ubod igle za aspiraciju gotovo jednakog trajanja kao onaj za anesteziju. Aspiracija može biti I terapijska metoda ako se njome odstrani tekućina.

Rezultati pretrage mogu biti slijedeći:

- dobije se tekućina koja nije krvava - nije potrebna daljnja analiza. Istraživanjem 6747 slučajeva cista gdje je dobivena tekućina bez krvi nije pronađen niti jedan slučaj karcinoma dojke. Čvor bi trebao nestati zbog odstranjenja tekućine te naručiti kontrolu za 4-6 tjedana kako bi bili sigurni da se cista nije opet pojavila
- krvava tekućina treba se poslati na patološku analizu. Karcinom se nađe u prosječno 1% takvih slučajeva
- ako se ne dobije tekućina jer se radi o čvrstoj masi preporučljivo je uraditi biopsiju tankom iglom (fine needle aspiration biopsy - FNAB) koja je za liječnika zahtjevnija nego aspiracija

Biopsija iglom

Biopsija sirom iglom (core needle biopsy) razlikuje se od biopsije tankom iglom jer se koristi veća igla pa se ovim načinom dobiva histološki materijal (komadić tkiva). Ova se metoda najčešće koristi zajedno s stereotaksijskom mamgrafijom ili ultrazvukom kako bi se uzeo uzorak tkiva na pravom mjestu. Rezultati se u velikom broju slučajeva podudaraju s rezultatima kirurške biopsije, a troškovi dijagnostičkog postupka se smanjuju prosječno za polovinu.

Trostruka dijagnoza

Naziv trostruka dijagnoza odnosi se na dijagnostički postupak kod kojeg se za procjenu čvora koriste pregled, mamografija i aspiracijska biopsija tankom iglom. Istraživanjima je dokazana pouzdanost i isplativost ovakvog dijagnostičkog postupka.

Preporuke za ovaj pristup su slijedeće:

- ako sva tri testa sugeriraju benignu bolest potrebna je kontrola svakih 3-6 mjeseci kroz prvu godinu na kojoj se pozornim pregledom, opipavanjem dojke, provjerava je li čvor stabilan i mijenja li veličinu
- ako sva tri testa ukazuju na zloćudnu bolest potrebno je donijeti odluku o liječenju
- ako ijedan od tri testa ukazuje na zloćudnu bolest potrebno je napraviti kiruršku biopsiju

Zaključak

Čvor u dojci potrebno je shvatiti ozbiljno zbog mogućnosti karcinoma i psihičkog stresa koji uzrokuje. Iako karcinom dojke nije medicinsko hitno stanje brza procjena čvora važna je za smanjenje straha kod pacijentice/pacijenta. S većom dobi raste i mogućnost za karcinom dojke pa je kod starijih potrebna agresivnija procjena. To ipak nije razlog da se zanemare čvorovi otkriveni u mlađoj dobi jer su mlađe osobe s čvorom pod znatno većim rizikom za karcinom nego osobe bez čvora.