Autoritet je prihvaćanje ideja neke osobe bez logike i bez sudova. Ta je osoba autoritativna i prema njoj postoji poštovanje onoga koji prihvaća autoritet. Autoritet se, dakle, stvara u odnosima; netko je nekome autoritet, a netko nekoga prihvaća kao autoritet.

Ovo razmatranje nalikuje na pojam sugestije i hipnoze gdje je glavni put djelovanja bez interpretacije. No postoji i autoritet bez drugoga, kada smo autoritet samome sebi (autoautoritet). Tada smo se približili i pojmu samopoštovanja.

Autoritet treba razlikovati od sile, odnosno moći. Tada je odnos zasnovan na strahu. Autoritet je djelatan i kada ne postoji autoritativna osoba ili institucija. Pojedinci osjećaju potrebu, točnije imperativ da se ponašaju u skladu s mišljenjem nekoga imaginarnog autoriteta i kada su sami. Riječ je o savjesti, odnosno, prema psihoanalitičarima, o super egu koji ne poznaje kompromis.

Autoritet se stvara na osnovi znanja, vještina i emocionalne zrelosti. Tada je to osobni autoritet. Postoji i institucijski autoritet koji imaju osobe zaposlene u nekoj prestižnoj ustanovi ili obnašajući određeno zanimanje (npr. liječnici, pravnici, svećenici i slično).

Bog je vrhunski autoritet no često se netočno shvaća ili pogrešno tumači. Strah Božji je nepotpuna kategorija. Bog je vrhunski zakon, konačna istina. Bogu se treba prepustiti a ne bojati ga se. Prepuštanje znači voljenje. Boga treba dakle voljeti. Tzv. nositelji Božje riječi nastoje biti autoriteti. Njihov se pravi autoritet izgrađuje na njihovoj osobnoj svetosti, a ne na samom pripadanju svetom redu. U protivnom govorimo o lažnom autoritetu. Slično je s policijom i službenicima državne uprave. Oni, kao i svi ostali ljudi trebaju svoj autoritet izgraditi kvalitetnom ličnošću, a ne samo uniformom te ne vladaju autoritetom nego strahom. Isto razmišljanje odnosi se i na pripadnike vladajuće stranke. Mnogi svoju slabost, nezrelost i agresivnost skrivaju iza pripadnosti određenoj skupini koja je trenutačno nedodirljiva. Jasno je da tu nema riječi o autoritetu nego o sili, moći. A “svaka je sila za vremena”. Tako će propasti svi koji umjesto pravog autoriteta nose samo simbole moći.

Autoriteta ima i u ljubavi. Da, ljubav je prihvaćanje nečega ili nekoga drugog bez kritičnosti i bez argumenata. Zanimljiva je dinamika osoba koje poštuju autoritet. Oni slijede druge procjenjujući sebe nepotpunima i nezrelima u određenim okolnostima ili općenito za uspješno vođenje sebe kroz život. Ima li u toj nepotpunosti i krivnje, tada se oni više priklanjaju moćnicima. Sudjelovanjem u provođenju moći drugoga i sami se poistovjećuju s tom moći te tako kompenziraju svoju slabost. Zbog nedjela koje čine, krivnja raste, a time i odanost vođi koji može privremeno otkloniti taj osjećaj. Padom vođe nastaje stres, emocionalni kaos i depresija.

Autoritet je potreban za organiziranje zajedničkih aktivnosti. Na površinu izranja lik vođe. Autoritet susrećemo i u svagdašnjici. Sve navike se održavaju zahvaljujući dinamici autoriteta. Krutost u sljedbi običaja nadmašuje nerijetko svaku praktičnost koju je nekada taj običaj imao. Obveza odlaženja prijatelju ili rođaku na svadbu, rođendan ili kakvu godišnjicu odraz je autoriteta tako odabranog dana. Postoje autoritativni dani kada se odlazi na groblje, slavi i odaje poštovanje ili priznanje za neke zasluge. A taj je dan, zapravo kao svaki drugi dan. Ali autoritet izabranog dana preuzima svu vrijednost određene djelatnosti i dovodi u tjeskoban položaj one koji promaše taj dan, svečanost ili odavanje poštovanja.

Opsesivnost je vrlo zahtjevan autoritet. Opsesivna osoba ili opsesivni bolesnik unatoč spoznaji da je njegovo mišljenje i njegov postupak apsurdan, imperativno mora poslušati impuls koji se u njemu pojavi. Presudno je simbolično značenje ideje koja se slijedi. Psihoanaliza rješenje takve prisile provodi upravo i tumačenjem simbola. Simboli imaju inače presudno značenje u našemu životu. Zastava, grb, religiozna oznaka i sl. predmeti su ili slike za koje se ginulo i još se uvijek gine. Neka alternativna razmišljanja pridaju simbolima čak i stvarnu snagu. Međutim nema snage izvan čovjeka koji svojim pokoravanjem autoritetu (u ovom slučaju simbolu) ostvaruje sve ono što se pripisuje tom slučajno odabranom znaku ili predmetu.

Zbog čega se teško možemo oteti autoritetu običaja ili prisile? Odgovor je vrlo jednostavan. Nemamo svoj vlastitiautoritet. Kada ga naizgled imamo prema drugima, mi glumimo, a sami sebi ne vjerujemo.

Riješiti problem apsurdnosti autoritativne sljedbe znači naći svoj osobni autoritet. Riječ je o istinskom samopoštovanju. Zašto istinskom? Nažalost put kojim mnogi idu u ostvarivanju vlastite vrijednosti nije učinkovit. Cijenimo sebe prema pohvalama drugih, prema njihovu pljesku i priznanjima. Nema dvojbe treba slušati mišljenje i naše okoline. Tada nalazimo ocjene i procjene koje mogu biti i realne te ćemo prema njima korigirati svoj životni razvoj. No često su ocjene izraz trenutačnog raspoloženja ili rezultat nekompententnosti onih koji nas ocjenjuju. A nama tako mnogo znači “što selo misli”. I umjesto da razvijamo svoj autoritet za nas je svetinja autoritet rulje. A znamo iz povijesti koliko je štete ta rulja učinila, koliko je psihotičnosti i destrukcije u psihologiji mase.

Autoritet nalazimo i u marketingu. Danas je popularno stvaranje brenda. Na primjeru brenda najlakše se može objasniti dinamika razvoja štovanja autoriteta. Kod brenda postoji određen proizvod ili tvrtka kojima se, jednostavno, ne može odoljeti. Brend se obično usmjeruje prema ciljanim skupinama. Menadžer ne računa na potrebe kupca, one su, uglavnom, već zadovoljene. Njega zanimaju želje i to nesvjesne želje klijenta. I ako se kroz kupnju nekog proizvoda uvjeri kupca da će, koristeći ga, postati ljepšim, jačim, muškijim, zdravijim, uglednijim i sl., probudi se nada koja je od djetinjstva bila neispunjena i potisnuta te stvorila osjećaj manje vrijednosti. Brendiran proizvod, dakle, liječi od osjećaja manje vrijednosti. Proizvod ili usluga brenda nam može, prema nekim fanaticima, osigurati i pogled, i ne samo pogled, nego i komunikaciju, s onostranim. To je plodno područje za brojne iscjelitelje, osnivače sekti, proricatelje i sl. Sve je prijevara, jer u objektivnosti ne postoje čuda, čuda se stvaraju u samom konzumentu čuda.

Prvi autoriteti su nam bili roditelji, zatim odgojitelji, učitelji te vođe raznih družina, udruga, stranaka i ostalih životnih okupljanja. Primarnim smo autoritetima (tj. roditeljima) vjerovali jer su bili iskusniji i jači, a ostali “paraziti” preuzeli su ulogu roditelja i zloupotrebljavaju našu nesigurnost nudeći se kao surogat biološkom autoritetu. Autoritet nam treba, to je nedvojbeno. On omogućuje svaku organiziranu djelatnost. A organizacija je peta sila svemira. No prihvatiti nečiji autoritet znači prepoznati pravu vrijednost i pridružiti se zajedničkome radu. Organizirani rad pomogao nam je da sagradimo Kulu Babilonsku i da se Bog nije uplašio snage ljudskog ujedinjenja i pomiješao im jezike, doista bismo došli do Boga. Jasno da je ovo simbolika što se sve može “kad se bratska srca slože”.

No da bismo svjesno prihvatili autoritet moramo najprije razviti spomenuti autoautoritet. Riječ je o self-managementu. “Vodi ili budi vođen ili otiđi”. A sposobnost izbora ima samo onaj koji je sam sebi autoritet i vjeruje (a ne samo zna) u svoje sposobnosti.

Prepuštajući se vođi on se, zapravo, prepušta sebi jer vjeruje da dok vođa dobro vodi on se odmara, a čim osjeti (intuitivno) da je vođa skrenuo prema liječenju svojih kompleksa manje vrijednosti vraća se sebi, postaje vođom ili ode svojim putom.

Auto-autoritetu pripada i proces meditacije. To je sposobnost prepuštanja svom nepoznatom (ne trebaju nam tu nikakvu zvučni simboli, osim ako nismo početnici). Naše nepoznato je naš najveći autoritet. Ono nas vodi, ono nas upozorava, ono nas voli. Odnosno mi njega volimo. Ah da, ljubav i autoritet. Ne treba se plašiti prepuštanju ljubavi. Ali – upozorenje, mi se prepuštamo ljubavi, ne voljenoj osobi. Voljenoj osobi zahvaljujemo što je probudila i što održava u nama ljubav. Autoritet je ljubav, a ne voljena osoba.

Autoritet koji se temelji na autentičnosti, konzistentnosti i uvažavanju drugih najpoželjnije su kvalitete vođe. Ako kod nekoga prepoznajemo vrijednosti koje nas očaravaju i djeluju božanski nazivamo ga karizmatikom. Najvažnija karakteristika pravog autoriteta je spremnost za rješavanje problema ili konflikata. Autoritetu se neizbježno postavlja zadatak da ispuni očekivanja javnosti ili okoline. Od autoriteta se, dakle očekuje da bude sposoban brzo i uspješno riješiti problem, konflikt, situaciju; da nadahnjuje i bude pozitivan primjer. Što češće i kvalitetnije pretpostavljeni autoritet ispuni ta očekivanja, njegova se vrijednost, u očima onih kojima upravlja, potvrđuje, a time i povećava.

Ove pretpostavke temelj su na kojemu se gradi uspješno društvo pod uvjetom da autoriteti ne pretjeraju u svom stilu kada smatraju da je ono što oni znaju jedino ispravno i ne trpe pogovor.

Mnogi pokušavaju vlastiti autoritet graditi tako da diskreditiraju drugu osobu. No takav je autoritet kratka vijeka. Autoritet koji se pak temelji na autentičnosti, konzistentnosti i uvažavanju drugih ima dugi vijek trajanja, jer su to najpoželjnije kvalitete koje okolina prihvaća i zbog kojih ga uvažava. Pritom je najvažnija sposobnost građenja kvalitetnih odnosa međusobnog poštovanja uz mogućnost pozitivnog utjecaja na druge. Na taj se način dobiva potpora drugih na osnovu koje se stječe ugled utjecajne i odgovorne osobe kojoj okolina vjeruje.

Ključne su riječi pritom pravednost i poštovanje. Autoritet, prema svemu rečenome, znači graditi suradnju, usavršavati svoje komunikacijske sposobnosti i drugima pomagati više nego što autoritativna osoba očekuje da oni njoj pomažu. Pritom se preporučuje njegovati svoj osobni stil.

Pojmovi “autoritet” i “liderstvo” imaju puno toga zajedničkog: nema liderstva bez autoriteta, a pravi autoriteti ujedno su i lideri (i vice versa). Biti autoritet znači biti u stanju motivirati ljude (oko sebe) da postižu željene rezultate dajući svoj maksimum. Postoji pogrešna predrasuda da gdje umire autoritet rađa se sloboda! Nažalost, istina je da gdje umire autoritet pojavljuje se anarhija. Tako je u stvarnosti. To nije ideal kojemu teži naše postojanje nego često stvarna nužnost. Jedna od najvažnijih zadaća u zemaljskoj egzistenciji je naučiti vjerovati samome sebi i slušati svoj unutarnji glas prije i radije nego bilo koga izvana jer naš unutarnji glas ima pristup moćnijem izvoru informacija nego naš razum.

No mnoga djeca, nažalost, nauče nemati povjerenja u sebe i vlastite odluke te i kao odrasli ljudi radije traže savjete i usmjerenje od drugih, nego da preuzmu rizik pogreške.

Tako se može stvoriti više ili manje suptilna ovisnost o vanjskom autoritetu. Da bi se to moglo dogoditi, mora postojati i druga strana – osoba koja se postavlja kao autoritet i želi imati moć nad drugim ljudima. Svi smo, dakle, skloni vjerovati autoritetima – učili su nas da budemo takvi. Većina ljudi je automatski spremna vjerovati osobi koja djeluje sigurno u svoje stavove.

Najveću štetu čine ljudi koji su najsuptilniji u manipuliranju. Ljudi vješti na riječima mogu lako stvarati najrazličitije kombinacije riječi i učiniti da one zvuče smisleno, čak i mudro. Manipulatori se često pozivaju na pozitivne ideale i emocionalne težnje, na velike riječi kao što su ljubav, istina, duhovnost, svjetlost, Bog... To je često pokriće za nedostatak istinskih, razložnih argumenata.

I savjet na kraju kako se oduprijeti tuđem autoritetu: Kad se netko razbacuje velikim, apstraktnim riječima, provjeri što želi od tebe. Ne uzimaj ništa zdravo za gotovo. Saznaj kako funkcionira autoritativna osoba i postani ti autoritet. Moraš dopustiti da ti tvoje više ja pokaže koliko si pravu.

Može li se uvježbati autoritet. Može, prema nekim autorima i to u 12 koraka. Što treba činiti na tome putu?

1. Provjeriti što naši suradnici, rođaci, prijatelji i poznanici misle o problemima prije nego se predloži konačno rješenje.
2. Odrediti ciljeve prije susreta s drugim.
3. Svoje ideje izraziti samouvjereno i s entuzijazmom.
4. Svoje ideje prezentirati mirno i fokusirano.
5. Osvijestiti svoje snage kao vođa i koristiti ih u potpunosti.
6. Razmisliti prije nego što se nešto kaže i pažljivo slušati sugovornike.
7. Na pogreške drugih reagirati tražeći uzroke, a ne tražeći krivca, jer će se na taj način izbjeći iste pogreške u budućnosti.
8. Steći povjerenje okoline svojim znanjem i sposobnostima.
9. Biti proaktivan i uvijek tražiti nove prilike za rješenje.
10. Pratiti nove životne trendove, tj. biti upućen u novosti.
11. Svoje ideje poduprijeti argumentima.
12. S ljudima se družiti i razgovarati kako bi ih se bolje upoznalo i izgradilo s njima dobre odnose.

Piše: prof. dr. Vladimir Gruden, dr. med., spec. psihoterapije Klinika za psihološku medicinu, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu