Počela je igra..

Figure na stolu

crno bijela obećanja

 tvoj dodir koji ruši sve moje smišljene poteze

 malo, po malo, poco un poco...

Gdje se zagubila čast kraljice

 njena želja za tronom

 i san o pobjedi?

 U  krvožilju tvoje strasti

 u sirovoj tvojoj podatnosti

 u nježnosti tvojih jagodica

  gonjena do ruba jecaja

 zubima i noktima

 za dah se borim

 dok sve figure u mom kraljevstvu

 padaju pred tvojim očima..

  Lovce zvijeri progone

  konjanici vrludaju opčinjeni bitkom bez kraja

  topove na kulama napuštenim

 nitko ne čuva..

   Na praznoj tabli

     tek dvoje bitku bez kraja vode

    poco un poco

  dok meso ne spozna okus duše

  dok duša ne osjeti opojni miris znoja i krvi

    i zaboravi

   da nebo i bez nje

  na trenutak

  može postojati...