Skloni se kod mene

uđi u špilju čvrstih mojih bedara

i roni

u dubokom vrelu mojih usana

dok aveti prosječnsti

i demoni polovičnosti

vani na konjima jašu

sijući smrt cjelovitostima

smijući se (li) bidnoj pohlepi

za mrvom već mrtve prolaznosti..

 Dođi, jedini koji jesi

 u nekom skrivenom kutu  čekao

sve moje proživljene želje

 da ih pustim

i tebi se vratim..

Vrti se vani kotač  laži

pomamno se mijenjaju strane

pupkovina muška

oko ženskih sukanja se omata

 žene poput  gumenih lutaka

 prazne se i pune po potrebi,

ne  tražeći osjećaj...

 Morbidno nebo guta zadnji tračak

 iskona

 od nekih krpica snova

šije se odjeća

da sakrije već odavno obnaženu Veneru

 zaleđenu od hladnoće

 i ruku koje su joj  pružale sve

osim topline..

 Dođi...

Spusti rolete

 ne pali vatru

 dovoljni smo mi,

i šuti,

šuti u mom naručju

dok svijet ponovo

 ne oslikamo

 i stvorimo

 u nama..