Čudan sam ja neki pjesnik

 zapet i raspet

 koji korača sam

 bez ičega na sebi.

 

 Sve sam izgubila:

zadnju mrvicu duše

posljednji gutljaj srca,

a kaput radosti

izjeli mi gladni

ljudomoljci

    ma,

čudan sam ja neki pjesnik

trebala bih imati šešir

ispijati ljute, uz cigaretu

za nekim prljavim šankom

i raspredati duboke

plačne filozofije

o smislu i

besmislu života

i ljubavi,

a ja?

U tišini ispirući suđe

stvaram zvijezde

vodim djecu

i ljubav

kroz život

i u životu

Čudan sam ja neki pjesnik

imam sve

a nemam ništa

tek jednu malenu, sjajnu

zvijezdu

u nečijem oku

tek jedan davno poklonjeni

dragocjeni

sačuvani osmjeh

tek komadiće snova

koje umjesto zemlje

gazim u cipelama,,,