Danas si želim:

Prozor svoje duše ostaviti širom otvoren, ma koliko me netko nagovarao da ga zatvorim..

Polit ću plavo cvijeće na njemu, modrina me uvijek veže uz radosne trenutke, ne želim da  prestane i nestane...

Poklonit ću nekom zagrljaj,  jer uvijek ima nekog tko ga treba..

Neću zaboraviti na nježnost, i radost u malim stvarima.. Baš to je ono, što život čini najljepšim darom koji nam je darovan.

Pustit ću  sve moje nadolazeće valove ljutnje, neka ih upije ocean ljubavi.. Moja duša neće biti zato tužna..Naprotiv-bit će itekako zahvalna oceanu..

 

I, kao ova mala ptičica, sagnut ću glavu, i tiho se pomoliti, ako osjetim oluju, pa se tek onda slobodno prepustiti..

 

I nakon svega..Kad uronim u beskraj radosti, zapjevat ću.. Ne brini, budi sretna...