što god da činiš, što god da misliš.... ipak.... svaki dan stigne poneka tužna vijest.... svaki dan poneka neugodnost.... svaki dan poneka nepravedna osuda....
gomila riječi koje ne ispunjavaju srce.
svaki dan čuješ ili pročitaš nešto što te dotakne ili ne.... svaki dan se i dogodi nešto....
neka zbivanja ne osjećamo kao bitna, a neka nas prožmu kroz cijelo biće i izazovu val simpatije, radosti, tuge ili ljutnje....
i pitam se zašto toliko brinem....
sa tim mislima hodam po poljima.
kad bih mogla, raširiti veliki prozirni, neprobojni, nevidljivi pokrivač i obaviti prostor radosti oko tebe.... da te štiti od zla i sačuva taj prekrasan i ranjiv tvoj svijet.... od svih grubosti koje bi te mogle dotaknuti.... iako znam.... da nije grubosti, kako bi spoznali svoju ranjivost....
ne mogu te zaštititi od ružnih vijesti.... ne mogu te zaštititi od osude, tuge, boli.... kad nemilosrdno jurnu na tebe....
mogu ti samo pružiti ruke u trenucima samoće.... tople riječi i zagrljaj umjesto zaštite.... jer sačuvati te ne mogu od onog što tvoja duša odabere....
ranjiva sam kao i ti.... zato možda znam kako tebi je.
jer stajala sam nebrojeno puta sama.... obavijena tugom i brigama....
u mislima izgubljena, gledala u daljinu pitanja bez odgovora....
ali sam uvijek osjećala, znala....
o prolaznosti, ako ne o smislu svega.
osjeti to....
tvoje srce osjeća....
sve što sada pišem, pišem sebi.... i ne trebam to ni reći tebi.
jer znaš....
(mama)
bglavac
edin.kecanovic
