Uvijek me nešto zaustavi, pa ponese, gotovo bocne u rebra, da opet prozborim  nešto što bih trebala reći..

Jučer, silne polemike, svađe, koje to zapravo nisu, jer je ljutnja jednostrana, sve to, pokušavam nadići i gledati iznad svega što vuče dolje, u prizemne sfere..

Nisam ljutiša, zna me trenutni bijes obuzeti, ali uvijek, samo radi neke nepravde, koja se naizgled događa, a ne može se ispraviti. I to me prođe..

Ponekad vidim da na neke stvari ne mogu uticati, pa se rastužim, ali me i to prođe..

Sve su to emocije koje se lijepe o zidove naše duše, i ometaju onaj neprestani čisti dotok vode, od izvora, do oceana..

No, malo duljim sa uvodom..

A glavna tema me čeka.

Jučer sam se na chatu dobro nasmijala, od srca, dugo se nisam tako smijala.. Djeca zaviruju u sobu, pa pitaju: "mama, jes ti malo pukla? ..a ja se smijem još više.."

Koliko god netko gledao sinoćnji chat sa strane, pa se možebitno snebivao,  sve je bilo tako nevjerovatno čisto i spontano.. Gotovo kao da se troje djece nađu, pa se igraju pogađanja...:-))

Tako sam to shvatila..I nasmijana otišla u svoju večernju šihtu.

Ali i sa malom dozom tuge i pitanja, na koja sad tražim odgovor..

Akrap jučer reče u komentaru, da je pokazivanje tuđih mailova i to onako, sa strane, nečija zabava, i virtualni kruh..

Pa pomislim na moje silne mailove i virtualu.

Nisam dugo u virtuali, nisam maherica, niti kraljica tog područja.

Kad mi se taj svijet otvorio, pristupila sam mu čistog srca i otvorenih očiju, kao svemu u životu..

Pa su se pojavile i javile neke duše, koje sam prepoznala kao davno poznate prijatelje, iz davnih života( tko vjeruje u to..) a neke sam tražila i upoznala po onom mom dubokom nutarnjem osjećaju, kao one moje srodne duše, sa kojima mogu biti sve-u duhovnom planu, bez zadrške..

Neke sam prijatelje upoznala i fizički, i još smo u divnom kontaktu, tako da virtualu i mailove nikad nisam gledala kao sredstvo kojim se nekim može manipulirati ili sa nekim se ismijavati..

Srodna duša?

da li je to popunjavanje neke praznine u dugotrajnoj vezi, ili istinska želja da se konačno bude cjelovit, bezuvjetan, i popne na stepenicu, sa koje ljude možeš voljeti poptuno i jednako, poput Boga koji tako čini?

Sva ta razmišljanja su u meni..

Vjerovatno je i meni sve ovo, pa i virtuala, neki pravac i način učenja..

Dugo sam u braku. Sa  svojim dragim se znam od srednje škole, gotovo da smo u brak ušli već kao gotovi i spoznati partneri..

Sve živo i neživo smo prošli, od nesretnog rata zajedno, do rađanja naših 4 djece, naše vlastite borbe da ih usmjerimo ka tome da budu prije svega ljudi, odgovorni, samilosni prema drugima, ali ne i robovi, koji će poslušno klimati glavama i ulizivati se svakome da bi dobili to što trebaju..

Još smo u toj borbi..

Vjerovatno u svemu tome dođe jedan trenutak, kada bi duša konačno htjela nešto više, od te sirove životne borbe, pa se okreće tom, nečem višem..

I opet, treba razlikovati baš to, popunjavanje te neke praznine, koju, nakon silnih godina zajedništva želiš popuniti, ili ono čisto traženje te svoje punine, iako je tvoje zajednišvo skladno..

Bude takvih veza gdje se partneri nadopunjavaju drugim stvarima, i zamjenjuju te duhovne sfere sa svim drugim sferama..

A bude i onih, koji se odmah sklope, kao slagalica, imajući sve, i duhovno i tjelesno, tako da je to ideala. Ali te ideale su rijetke..

Ne i nemoguće.

Ja sam shvatila odavno da te neke duhovne komponente neću možda naći u svome partneru, ali zato sve drugo nadopunjuje tu stranu..Bar bi tako trebalo biti..

Ja sam uzlet, on je zemlja, na koju mogu sletjeti kad se umorim.

I kad se ustanem raščupana, sa podočnjacima, krmeljivih očiju(prije nego se umijem), pa me zagrli, i kaže da me voli..a ponekad ni to, onda se zamislim..

 Jer i dalje sam tražila onaj  aspekt ljubavi, koji je čak i iznad toga svega..

Kruh iznad pogače?

Ne bih to tako zvala..

To bih nazvala čistom potpunošću, to biće, koje sam tražila, trebalo mi je, da bih i te sve životne aspekte ljubavi, tu ralnu stranu, gledala još ljepše i potpunije..

I tako, virtuala se otvorila, kao mogućnost možebitnog pronalaženja tog dijela sebe, a zapravo, cjeline, koja je potpuna ja..

Više puta se činilo da je to biće baš tu..

Pa sam pronalazila duše, sa kojima sam obnavljala svoje uspomene iz davnih života..

Drugi su se pojavili na tren, pa nestali..

Nisam odustajala..

Dok u jednom trenutku nisam shvatila da moje čiste i iskrene misli, napisane u mailovima, mogu poslužiti nekom kao tema za igru...

Pa nisam mogla vjerovati da je tako što moguće..

Emocije, koje su za mene svetinja, posebno rođene iz srca, da mogu postati nešto, što se može samo jednim klikom proslijediti kome god se želi...

Unatoč godinama i povjerenju, ovo je za mene bilo nešto što nisam mogla shvatiti..

Prošla sam to jednom, ali ne sa " srodnom" dušom, pa sam to nekako zaboravila, oprostila, nadišla..

Mislila da je to gotova priča..

Dok se ponovo u meni pojavio onaj osjećaj, sumnja..omg..o moj bože..pa nije valjda da se događa opet??

Pa se počeh udarati u čelo šakom, ponavljajući: Hrkljuš..wendy, osvijesti se..pa opet u čelo..i tako više puta, dok nisam pozvizdila, i konačno shvatila gdje sam...

I vratio mi se osmijeh..

Drug Akrap mi je prosvijetlio pamet, rekavši, daje sve to ipak...samo nekom zabava... pa bi trebala biti i meni..

Ali nije..

Sva lijepa pisma koja dobih, sve lijepe misli, nitko neće čitati osim mene.. Nadam se, da ću uspjeti sve to obrisati, prije trenutka kad odlučim otići sa životne pozornice, ili će jednostavno pući sistem i sve progutati..

Takav je dogovor moje duše sa mnom..

A srodne duše?

Pronađoh oi na to odgovor, koji me je definitivno utješio i razveselio..

Ulomak je iz predivne knjige "Život na onoj strani"-S.Brown

"Na Onoj Strani nas čekaju, gotovo bez iznimke, molim vas, poslušajte me, srodne duše.

Možda ste već čuli da me ljuti ova tema, ali onima koji nisu, objasnit ću zašto me mnogi nesporazumi sa srodnim dušama živciraju.

Svatko od nas je stvoren s muškim i ženskim aspektom i život zapravo doživljava kroz oba spola. Stvoreni smo i s vrstom duha, "blizanca", čiji su muški i ženski aspekt kao odraz u ogledalu naših vlastitih aspekata. Taj duh blizanac je naša srodna duša.

To nije, kako neki sugeriraju, "naša druga polovica", osim, ako se ne osjećate ugodno, vjerujući, da smo svi samo gomila poluljudi koji hodaju uokolo.

U bilo kojem danom životu, naša srodna duša nije čak nužno onoga suprotnoga spola, tako da je mit pretpostaviti da je, uz malu vjerovatnost da ćete naletjeti na srodnu dušu ovdje na zemlji, vama dvoma suđeno da budete ljubavnici ili supružnici.

A šanse su ionako stvarno male da vi i vaša srodna duša izabirete da se inkarnirate u isto vrijeme. A zašto bi inzistirali na tome, kada imate zajedničku vječnost na Onoj Strani, a čak ni tamo ne ovisite jedno o drugom, niti ćete biti zajedno?

Ako vam kažem da prestanete tražiti srodnu dušu na zemlji, možda vam oduzimam najdražu romantičnu predodžbu, ali vjerujte mi, nije romantično tješiti klijente koji mi dolaze u suzama, osjećajući se kao gubitnici, jer nisu pronašli srodnu dušu, ili su bili povrijeđeni, jer ih je izdao netko koga su smatrali svojom srodnom dušom.

Reći ću vam ono što govorim i njima:" Točno znam gdje se vaša srodna duša sada nalazi: Na Onoj Strani planira tulum kako bi vam priredila dobrodošlicu"

*******

Svakako, ovo je utješno. I viđenje One Strane, iz kuta jedne vidovnjakinje.

Ja ipak vjerujem da srodna duša postoji i egzistira ovdje, na zemlji, i da ćemo jednom zajedno napraviti tulum, tamo, na Onoj Strani, sa svima, koji jednako misle i vole, kao mi.

A dotada, naporužavam se strpljivošću,optimizmom, osmjehom i opraštanjem...