ŽIVOT MOJ
Putujem, na Putu sam
a prepreka bezbroj.
Dosljedan sebi,
padam i dižem se...
Napredujem, savladavam,
dok život uobičajen teče.
Svako malo, od onih koji su
hodili samnom
padnu i zaustave se.
Prošlost vratiti ne mogu
bila je, a budućnost
bilježim i živim je,
tako i vječnost trenutka,
sve do nepostojanja
kad ne razmišljam više.
U Rijeci, 14.09.2013.
Borivoj Bukva
------------
Gore navedena fotografija načinjena je u Sloveniji sada davne 1974. ili 1975. godine
na Pohorju, kad sam kao dvadesetšestogodišnjak živio u Mariboru. Bila su to lijepa i nikad zaboravljena vremena u kojima sve osim škole, faksa, posla i poznatih puteva svakodnevnice, ništa drugo nije smrdelo...
Svi smo na žene gledali kao na upotrebne
predmete pa čak i izvore zarade. Bili smo vođeni profanim idejama: doći do novca na
bilo koji način, baviti se seksom kao mehanikom, živjeti sladak i lagodan život, naravno onaj u kome se ne radi... Djevojčice su bile čini mi se više putene, prpošne i preslatke...
Netko će reč da pretjerujem, međutim ništa od toga jer vam je tad to tako bilo, imao sam novca i živo mi se fučkalo za sve ostalo...
---------
lp, boro