61. TKO ŠTO ČUJE DOK SE FRULA ČUJE

 

        Stranac je sjeo na putokazni kamen uz cestu, odložio naprtnjaču, izvadio frulu iza pojasa, i zasvirao. I smjesta na svim stranama stadoše iz zemlje nicati ljudi, ovce, psi, i majmuni. Krenuše prema Njemu, posjedaše oko Njega u krug, slušajući tanak zvuk, koji ih je opletao, kroz njih se sa sobom prepletao.

        Zvuk je radio sve što je trebalo. 

        Stranac je dugo svirao. Dolazile su pčele, mravi, ptice, zvjerke, zmije. Potoci su skretali prema fruli. Krtice su izranjale ispod zemlje. Oblaci se spuštali na lakat do zemlje. A zemlja se izdizala iznad sebe.

        Onda Stranac zadjene frulu za pojas i pogleda ih - svakoga u istomu času.

        “Što sam svirao”? upita tiho.

        “Svirao si da ćeš ispraviti nepravdu, nanesenu pravednima”, reče jedna lisica, a za njom i ovce.

        “Svirao si da ćeš nagraditi ustrajne i marljive”, rekoše mravi.

        “Svirao si da ćeš svakomu dodijeliti po zasluzi”, zazujaše pčele.

        “Svirao si da ćeš nahraniti gladne”, kazaše psi.

        “Svirao si da ćeš nas nau~iti svirati”, izjaviše majmuni.

        Samo su ljudi šutjeli.

        Stranac ih pogleda.

        “Hej vi tamo - je li to sve što sam svirao”?

        Jedan čovjek reče:

        “Bijaše u fruli još jedan zvuk, vrlo tanahan. Ili se uho vara? Ako sam dobro čuo, taj zvuk otprilike kaže: tko je spreman mene čuti, toga ću osloboditi i pravde i nepravde, i sitosti i gladi, i zadovoljstva i očaja. Dat ću mu da bude slobodan svirač, da za pojas zadjene i među usne udjene cijeli svijet...”

        “Dobro si čuo”, potvrdi Divni Stranac. “A sada, tko je spreman za takvu slobodu”?

        “Ali... Ja još nisam popravio krov na kući... A ja još nisam rodila dijete... A ja se još nisam napio zemaljskih vina... Poslije ćemo, poslije... nećemo zakasniti...” stade ih nabrajanje, ispričavanje, uzmicanje.

        Samo onaj čovjek reče:

        “Ja bih samo ono što sam čuo... ništa više, ni manje”.

 

        I odjednom su na kamenu sjedila dva ista Stranca. Obojica su istim pokretom izvadili frulu iza pojasa, i istoga časa zasvirali. I dok je svirka trajala, oni se stopiše u jednoga, svima naočigled, a neopazice.

 

       

        Ne možeš propustiti ono, što nisi čula.

 

 

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 9. (još neobjavljeno)