''Nemojte ni pomisliti da ste u nutrini prazni.Duša je dijamantni dvorac u kojem ima mnogo soba.'' (Sv.Terezija Avilska)

''Mašta može svašta: na slabašnom tlu stvarnosti ona razvlači i plete svoje uzorke'' - nepoznati autor

...i oduvijek sam maštala, oduvijek sam se zavlačila u svijet bajki u knjigama, kasnije u fantasy svijet filmova i slika, čak i danas biram takvu vrstu filmova ili serija gdje stvarno odlutam i te sfere otkud se vraćam preporođena, obnovljena, drugačija.

Mama mi je često znala govoriti da imam živu maštu, da sve duboko proživim i nije se iznenadila mojim trima smrtno ozbiljnim pjesmama, koje sam napisala kad mi je bilo samo 12 godina (1969.) i tako je sve krenulo.

Život često piše svoje priče, svaki čovjek ima takve priče svog života da, kad bismo ih čuli, zijevali bismo od čuđenja, je li to stvarno moguće? Da, moguće je, a sve nam to daruje naša Duša, jer niti jedan čovjek nije prazan, da se referiram na uvodnu rečenicu, koju je davno rekla Sv. Terezija Avilska, i u svakom čovjeku se nalazi pravo bogatstvo ljubavi, snova, nadanja, želja.

Volim pročitati, ovdje na Magicusu, baš takve impresije ili doživljaje, koje su ljudi doživjeli i proživjeli, takve događaje kakve npr. opisuje naša Irida u svojim pričama iz Dnevnika jedne vještice ili Ljubičica iz bogatog opsega svog života i rada ili wendy.tanja iz svojih noćnih sati provedenih uz bolesne i nemoćne ili nailazeći u običnoj šetnji svojim vrtom na neobične pojave, koje onda pretoči u prelijepe poetske slike i jedna misao me vodi, a to je: voljeti život, pronalaziti u tom dijamantnom dvorcu, kojeg nam je Bog darovao, sve dragulje kojima sami raspolažemo, sve to bogatstvo, koje nam je pri ruci, da bismo s njim mogli uljepšati i svoj i život drugih ljudi…

Svatko od nas stanuje u tom dijamantnom dvorcu, u tom svom dragocjenom životu, kojim caruje Duša i svatko od nas daje taj poseban sjaj koji se, poput najljepše zlatne koprene, nadvija iznad nas i priča svoju priču. Zato mi je taj svijet prelijep, jer ne gledam ga očima običnosti, već uvijek pokušavam gledati iz dijamantnog dvorca očima najljepše zlatne koprene kroz koju dobivam poruke unutarnjih anđela i koji me vodi kroz život…to se razvilo u ranom djetinjstvu, u dugim satima osamljenosti, kad sam pronašla to blago, kad sam ušla u dijamantni dvorac i nikad nisam iz njega izašla…

Ovo pišem jezikom običnosti, ne umotavam ove rečenice u pjesničke metafore, jer dijamantni dvorac se i ne može opisati drugačije: on se može samo doživjeti i to ulaskom u njega: sve drugo bi bili samo obični opisi, kićenje riječima, a to ne želim: zato, pozivam svaku Dušu da pronađe vrata svog dijamantnog dvorca i uđe u njega pa će vidjeti kako je to predivan osjećaj gdje samo caruje – ljubav.

tekstje iz moje 5. zbirke "NA TRGU PTICA" 

http://www.digitalne-knjige.com/varga5.php