Naše prijateljstvo započelo je jednog ranog jutra,kad mi je zamijaukao na prozoru,tako me umiljato gledao,da sam ga pustila unutra..Našla sam malog mačka na prozoru..rekoh svom sinu..on se samo nasmiješio..Mnogo dana kasnije priznao mi je da ga je pronašao na cesti..i donio ga krišom na biciklu kući..i zatim ostavio ispred kuće računajući na moju ljubav prema mačkama...i nije se prevario.

Dali smo mu ime Kuki..misleći da je muško....i on je rastao među nama sve do veljače kad je počeo čudno mijaukati...mislili smo, priroda ga zove i pustili smo ga van, da ta priroda učini svoje ali...poslije nekoliko mjeseci..hm..izlegao je sedam mačića..Kuki nije bio kuki..već izgleda Kuka....slatko smo se svi smijali..kako smo se mogli prevariti...

Bio je jedinstven..jedini je on znao kako ući u kuću i kad su sva vrata zatvorena..to za njega nije bio problem,skakao je na kvaku sve dok ih ne bi otvorio..onda hodnikom gore ..još jedan skok na kvaku.i eto ga jutrom u mojoj sobi..vrijeme za buđenje..Ponekad mu ni to nije bilo dovoljno..naučio se verati po zidu ..ja ga izbacim kroz vrata..a on se uzvere po kamenom stubu na terasu..i evo ga začas opet u kuhinji..a onda je naučio tome i svog malenog..pa su skupa dolazili...

A kako je taj prelazio cestu..to je trebalo vidjeti..stao bi ,pogledao na jednu ..pa na drugu stranu.i tek onda pretrčao..Donio nam je puno veselja..taj naš četveronožni prijatelj i puno potomaka koje bi morali rješavati na sve lijepe i malo manje lijepe načine..

Ne mogu ga pohvaliti,da je bio brižan roditelj...mnogo sam ga puta zatekla kako mačići tužno mijauču pred vratima..a on blaženo spava u fotelji u kući..tad bih ga grubo morala podsjećati na materinsku zadaću..

Bio je pomalo ljenčina svoje vrste..jednom zgodom..a bilo je vruće,  ,ležao je u hladovini starog hrasta i uporno promatrao malog leptira kako oblijeće oko njega...nije se pomakao ni milimetar..a kad se leptir približio njegovim ustima samo je otvorio usta i hop..sve je bilo gotovo...

Dakle ,tog sivobijelog smo mačka svi obožavali....a kad nam je uginuo od starosti...bio je to dan žalosti za sve ukućane....sad kad ga se sjetimo zovemo ga Kuki -legenda...jer je to i bio..naš prijatelj dugi niz godina..