Plovim...Onkraj svjesnog ruba postojanja...

Nezamislivo laka, sa tvojom dušom, kao jedrima, sa našom ljubavlju, kao vjetrom...

Plovim...

Neka mi svijet ne zamjeri, što  mi je svejedno, tko je oko mene,  da li ću udariti o hrid, ili će me val buroviti poklopiti..

Ja ljubim...

I ako se razbiju sve moje poznate postojanosti, ne plašim se, jer moja ljubav mene ljubi...

Moja ljubav će me prekriti svojom nježnošću, kad me život rastoči  i odvede izvan svih mogućnosti opstanka..

Moja ljubav će me sakriti  u toplini svojih ruku,

kada led zaprijeti, da zamrzne more oko mene...

Plovim...

I nijedan zvuk osim kliktaja galeba slobode iz naših duša, ne dotiče moje uši...

Ja sa mojom ljubavi, plovim zajedno..

Zagrljeni,

samo  pogledima, poniremo   jedno u drugo, ne dotičući čak ni djelić,  viđenih slika koje svi oko nas gledaju..

Plovim...i sigurna i sretna, ne nazirem obalu, koja je daleko iza mene, a koju ne vidim ni na horizontu.

Moja obala si ti..Moj horizont  si ti.. Zvijezda Danica, zvijezda  koja  me vodi, kroz bespuće neznanih pokušaja skretanja sa puta..

Plovim..i ljubim te..