Zajedno smo sretni bili,
cijelu zimu, a i ljeta dobar dio,
sa tobom sam o životu,
jedan sanak lijepi snio.
Ljubavi je našoj svjedok,
sjajni mjesec, zvani „luna“,
od ljubavi naše stare,
ne ostade baš ni truna.
I Sunce je svjedok bilo,
gledalo nas zagrljene,
sad kroz oblak, gleda na nas,
kao na sve rastavljene.
Sve je naše raspuklo se,
kao balon od sapuna,
od ljubavi naše stare,
ne ostade - baš ni truna.
bglavac
