Da nemam očiju

kojima te mogu gledati

 mrakom bih ljubila

 tvoje svjetlo

  koje bi me vodilo...

 

  Da nemam ruke

kojima bih te obavila

  pustila bih dušu vjetra

 da me zaposjedne

 grlila bih te

nježnošću lahora

  snagom vihora

 ali te nikad ne bih

 bez poljupca

 na zemlju

 spustila...

 

  Da nemam noge

 kojima bih  koračala 

  čekala bih

  da me anđeo na leđima

  donese k tebi

  da sanjam uz tebe

  bez ijednog koraka

   bez ijednog pokreta

  nerazdvojnost

  naših duša..

 

 Da nemam usne

  govorila bih ti krikom srca

  ono 

što nikad usnama ne bih znala izreći :

samo jedan jedini

 blagoslov,

  blagoslov koji se zove

   TI...