Topla letnja noć. Prozori širom otvoreni. Tek posle ponoći se malo rashladi i mirno utone u san. Naselje mirno, radni narod spava.
Ali avaj! Oko tri svako jutro prodoran zvuk motora. Ljudi koji raznose dnevnu štampu. Čuje se iz daleka. Od zgrade do zgrade, od ulaza do ulaza...pali-gasi motor.
Nekada sam stanovala u prometnoj ulici a već više od trideset godina stanujem gde prometa nema, osim staze za intervencijska vozila, koja hvala bogu retko prolaze. Prvih godina mi je smetala ta noćna tišina. Vremnom sam se navikla, a u letnjim noćima čujem kada neko prolazi.
Ne smeta mi jer raznosilac ipak to brzo obavi, a i na neki način znak, da će uskoro svanuti. Volim rano letnje jutro.
Razmišljala sam o toj razmaženosti. Nekada toga nije bilo. Ljudi su u ranim jutarnjim satima odlazili u trafiku i kupovali dnevnu štampu, vraćali se doma ili usput do službe....Jutros sam se setila :) Hoće to tako u starijim godinama ponekada, kako bi rekla roladica "malo vuče na" detinjstvo.
Moja prva kupovina je bila, ako se dobro sećam kada sam imala 5. g. Dobila zadatak da idem kupiti ocu novine. Dao mi novčić i rekao koje. To mi je bilo tako lepo i osećala sam se velikom. Ali! na pola puta do prodavnice, zaboravila sam koje novine treba kupiti. Trk nazad :)....Kada sam se vratila sa štampom, dobih pohvalu...e, a ja bih opet :) vele: sutra...
Ponosno sam posle deci u igri pričala kako sam išla u pazar.
Volim dnevnu štampu, časopise i žao mi je što će polako nestati... a dok sam na ovom svetu.. sigurno je da će postojati. Volim kioske i njegovo šarenilo. Nekada sam redovno kupovala po neki časopis: Praktična žena, Filmski svet, Bazar....a na žalost i toga se mora odricati. Srećom u bibliotekama, u čitaonici, imaju puno tih dnevnih novina i časopisa tako da se ipak nije uskraćeno toga zadovoljstva. Jedino udobnost domaće fotelje se nema.
Eto, rano jutros jednom raznosiocu novina nije ni na kraj pameti, da je on taj zbog koga se je neko setio detenijstva i da je inspirisao nekoga da napiše članak uz šalicu kave. :)