Večeras te želim voljeti drugačije,

ali opet

kao nitko tko će te voljeti više od svih koji su te voljeli

kao netko

tko je dotakao  oštre rubove tvoje školjke bisernice

i kapljama krvi sa vlastitog dlana

napisao pjesmu tvojoj duši

Večeras te neću voljeti kao božja ovčica

nježnim letom

opijena

želim te voljeti čvrstim zagrljajem

toplim dodirom povjerenja

u galopu nesputane igre

otkrivanja..

Večeras neću biti pitoma

savršeno uklopljena

u milje stvorene slike...

Stvaraj me svaki puta ponovo

slikaj po platnu moje duše

svaki dan drugačiju boju,

sve ti dopuštam,

ali pusti me,

pusti da te večeras volim drugačije...

Večeras bih željela vatru spustiti

niz padine svoga srca

u more tvojih snova...

Moj plamen

samo put do obale tvoje zna..

I ništa iza mene neće ostati

osim tišine tvojih valova

i zgusnute moje želje

na toplom pijesku

tvoga trajanja..