kada tvoja ruka pronađe moju, kad tvoje usne dotaknu mi čelo, kada si tu.... i znam da je vrijedilo sve, zbog ovog što sada je.... kada svaki mišić zaboli od smijeha.... kad suze napune oči.... kada mi kažeš koliko ti značim, snagom koja si ti.... kad šutnja je glasna.... i kad više ne znam kako dalje, ti uvijek znaš.... kad više je straha, nego razuma, više očekivanja no što stvarnost može ispuniti.... kad mi se učini da gubim tlo pod nogama.... kad vjeruješ u mene suprotno svim vjerojatnostima....

ti nosiš moje srce, kad mi i ono postane preteško....

tada ne mogu povjerovati u sreću koja me obasipa.... pa se moram uštipnuti, pretrčati krug oko sela, zagaziti preko potoka, izgrliti redom sve koje sretnem.... uvjeriti sebe da ne sanjam.... onda udahnem dugo i duboko....
pa izdahnem leptire.... tako je to....