Ne isplati se nikome biti zločest i zlonamjeran, jer se to kao bumerang vraća trostruko i boli jače, nego što se misli (a najčešće se ne misli) kad se zlo čini.

Kad sam znala biti pakosna ili zlobna i zbog toga činila nepravdu prema drugoj osobi, uvijek sam se loše osjećala poslije toga, ne znajući zbog čega (ne osvijestivši te svoje postupke) pa mi je zato i bilo loše.

Kad sam osvijestila te svoje postupke, došlo je vrijeme teškog kajanja, prezira prema sebi, krivnje i žalosti zbog učinjenog, ali i neke spremnosti dočekati neko buduće zlo i pakost od druge osobe ili drugih osoba poslano u trostruko jačoj mjeri, nego sam je ja poslala drugome ("sve se vraća, sve se plaća").

I tako se i dogodilo: dok sam ja napadala nekog, taj netko se branio.

Kad i sama osjećam i doživljavam napade i nepravdu prema sebi, ne jedne osobe, već više njih, spoznaja o onome: “ne čini drugome, što ne želiš sebi” jako glasno kuca na moja vrata i vidim da se meni bumerang vraća trostruko jače, nego je poslan u prošlosti prema drugoj osobi.

Zato, ne isplati se nikome biti zločest i zlonamjeran, već kad pozoveš i prizoveš dobro u sebi, ono će se i odazvati.

“ono što tražiš, traži tebe”, davno je rekao Rumi.

Otkad sam prestala tražiti to nešto ‘’ono’’ (a zašto sam ga nesvjesno i tražila, još mi nije jasno, ali će se i to osvijetliti), a za mene bi ispalo loše i ne-dobro, opadaju i jačine udara iz prošlosti – trostruki uzvraćeni bumerang se smanjuje, iako čujem neke daleke jeke, ne tražim više ‘’ono’’ pa ni ‘ono’’ više ne traži mene.

Kao da se primirilo, utišalo – tek ponešto ponetko pikne-bocne (ne vidim neku potrebu za tim, ali eto… svatko ima svoje veselje), odmaknuvši se od takvih entiteta koji zovu – zaobilazi me i uzvraćeni udarac.

Uvijek na kraju tjedna rezimiram protekli, bilo u sebi – bilo u obliku pisanja pa mi je tako i kroz ovaj tjedan upravo ovo i dolazilo kroz misli, a potaknuto onom rečenicom koju sam pronašla na Facebook-u, a koju je davno rekao Rumi: “ono što tražiš, traži tebe”.