Brilijantan osvrt, s vrhunskim intelektualnim naponom.

Na žalost, pati od jedne minorne falinke - kao i svi proizvodi (odjeci) ljudskoga Uma. Govori o nedoživljernom.

Osho (a i svi prosvjetljeni) ma koliko različito govorili, govore o VLASTITOM DOŽIVLJAJU. Ne, o modelu i načinu putovanja. To što ga učednici i neiskusni smatraju takvim, govori o njima i njihovoj razini i mogućnosti otvaranja pred NEDEFINIRANIM.

A stvar je, kao i uvijek jednostavna.

U trenutku svjetla, odista ničega nem!? OSIM PUNINE DOŽIVLJAJA.

Nema oblika; nema imenovanja; nema prepoznavanja. Svatko od njih, svojom bi prisutnošću, u biti, potvrđivalo odsutnost doživljenog.

PS.

Kao potvrda rečenog - probajte se sjetiti vlastitih trenutaka u kojima nema ničega, osim PLIME DOŽIVLJAJA."

 

 

Punina doživljaja, koju doživjeh više puta, rezultira baš ovim mojim osvrtom na članak o Oshu...

Prvi puta, kad sam bila na izletu, u planini...

Izdvojila sam se od obitelji i popela se do male špilje iza slapa.

Bio je lagani sumrak..

Kad sam došla do špilje, bijaše to tek udubina u stijeni, odozdola nisam dobro vidjela. Razočarana, što ne mogu dalje istraživati, naslonila sam se u tu nišu-udubinu, i pogledala panoramu ispod mene.

Sunce je svojim narančastim svjetlom obasjavalo samo vrhove šuma.

Donji dijelovi su bili već u tami..

U jednom jedinom trenutku, osjetila sam da ja nisam u onoj niši. Bila sam potpuna sa svime što je oko mene, u svemu sam bila raščinjena, sve je bio jedan jedini Dah- Duh- Ruah-Chi- kako god, ali..Osjećaj je bio toliko divan i dubok, da nisam željela maknuti se s tog mjesta, a kamoli ići kući..

Sve poslije toga sam gledala drugačijim očima.. Sve mi je bilo prozračno, lijepo, gotovo rentgenski sam mogla prodirati kroz bića i prirodu oko mene...

Drugi puta, u dubokoj meditaciji, fizičko tijelo je ležalo, dok mi se duša uspinjala ka ispružanim rukama koje vidjeh..

Ljubav iz toga bića je zračila toliko snažno, da sam na trenutak zaboravila sve što postoji na zemlji.. I ništa mi nije bilo važno, samo se spojiti sa tim bićem, koji je bio SVE...

Poslije toga, bilo je grešaka i grijehova, bilo je krivih poteza, ali sve to više nisam gledala SVOJIM očima, nego očima Onoga, koji je iznad svakih emocija, osim jedne jedine, koju mogu samo skromno nazvati:

BEZUVJETNA LJUBAV...

Učim se tome.

I znam da svaki moj krivi potez gleda sasvim drugačije nego ja.

A posebno drugačije nego drugi ljudi..

Prema tome, PUNINA DOŽIVLJAJA je za mene doživljeni APSOLUT, koji je u meni obrisao sve strahove: od osuđivanja, i od smrti..