.... toj oazi koja je samo njih čekala .... 

 
...izdaleka ga je otključao .....a ona je kao začuđeno dijete gledala u automobil koji "miga" ..."koliko sam samo kilometara prešla u njemu... a nemam pojma koja je marka....samo pamtim boju".... čita registraciju...i ponavlja je u sebi...ponavlja....ali zalud.... otvara vrata.... ulazi....sad je već "doma" .... odlaže torbu....vezuje pojas.... sve je već to automatski.... nasloni se na sjedalo.... i otvore se vrata drugog svijeta.... ovdje se vrijeme drugačije računa....

....znala je da se kreću.... zgrade prolaze... on joj pokazuje stvari....ona pita i odgovara..... ....a auto lagano klizi kroz prazan grad.... gleda lijevo i desno...sad već sve pamti.... sve je lako, lagano i opušteno.... za njima polako ostaju svjetla grada.... diže se rampa na autoputu.... on uzima njenu lijevu ruku, spusti lagano svoju glavu ... poljubi njenu poluzatvorenu šaku.... i vrati joj ruku natrag u krilo...

.....to je to.... početak puta.... više ne postoji ništa drugo na ovom svijetu....samo prazna cesta.... i njih dvoje u nekom drugom vremenu...u nekom drugom svemiru...

...prostor ispunjava lagana muzika..... a oni promatraju isprekidane trake na putu po kojem nečujno klize....

- kasno je! Smjesti se udobno - njegov glas prekine tišinu.... prebaci svoju desnu ruku preko njenog ramena....a ona spusti glavu u njegovo krilo i gleda u modrilo ponoćnog neba posutog zvijezdama poviše njihovih glava..... zvijezde stoje na mjestu...puno ih je....prekrasne su i svjetlucaju.... ali auto se kreće "kako je to moguće?"... prostruji joj kroz glavu.... a misao prekine topli ....dubok šapat...

- zatvori oči i spavaj!

...posluša glas...zatvara oči.... lebdi....kao da je vrijeme stalo....tiho je...udobno...ali je pojas žulja.... malo se promeškoljila i osjetila je kako joj njegova ruka mazi nadlakticu...smireno i u ritmu muzike  dok on tiho pjevuši "samo jednu želju imam...kad mi ona u san dođe...."


- zašto bi spavala? Gubim vrijeme dok spavam.!

...otvori oči i gleda oštru bradu i vrh nosa osvjetljenog mjesečinom.... ne raspoznaje se lice .... ali ona ga dobro poznaje.... gleda u cestu ... drži sve sigurno i suvereno pod kontrolom..... 

- nećeš spavat? Onda gledaj u zvijezde 
- nemam tu šta mislit! samo da ne bi opet rekao da ga preglasno gledam! .... promisli.... i utone još dublje u ljepotu trenutka ....zaogrnuta toplinom njegovog dodira.... 

....i ništa više nije važno 
osim ovog osjećaja....
i želje da cesta što duže traje....