Odloži bliski susret, došlo je do usijanja,
Ko Sunce gorim, eruptiram
Kradomice okre
ćem glavuSamo te mislima nježno diram…
Što nakon Sunca?
Ono postaje neki novi Planet
Možda će se opet neke česti spojit
U zagrljaju zanijet,
Život novi će se rodit…
Bez Sunca –život? A zašto da ne.
Postoji li organizam il neko živo biće
(fetus, krtica, čovječja ribica, gljive,
Lišajevi, alge, mikroorganizmi…)
Kom svjetlo ne godi?
Zar životu prethodi tmina?
Život se rađa u tami,
Uvjet je čudesni sklad tvari
I tek neznatna – toplina.
Sve je to u jednoj mojoj
Davno napisanoj drami…
Kristali su tako beznadežno tužni
Bez svijetla to su mrtve strukture
Na Suncu bljesnu – i zauvijek ostaju sami.
k.
bglavac
edin.kecanovic
