SLOMLJENO KRILO - Senka Ivezić
BILJEŠKA O PJESNIKINJI
Moje ime je Senka Ivezić. Rođena sam 20.7.1960. u Zagrebu, gdje sam završila osnovnu školu i srednju školu te Fakultet građevinarstva. Od 1983. godine sam zaposlena, živim i radim u Zagrebu, udata sam, dvoje djece.
Poeziju pišem od ranih dana moje mladosti i kad sam napisala moje prve pjesme, nisam se zaustavila.
Ova zbirka pjesama, ""Slomljeno krilo"", nastala je 1982. godine i prožima tu važnu godinu mog, tada mladog života, okrećući me meni samoj, u taj jedinstveni izričaj
refleksivno - ljubavne poezije, čije 0bjavljivanje je tek u ovoj zbirci.
E-mail adresa: senka.ivezic@plinara-zagreb.hr
R E C E N Z I J A
Dragi čitatelji,velika mi je radost predstaviti vam „Slomljeno krilo", jedinstveni poetski prvijenac Senke Ivezić, jedno iznenađenje dubine i refleksivnosti ispisa tada mladenačke duše, koja je već u to vrijeme najavljivala duboko promišljanje života, pitanja prepuna neizrečenih odgovora i misterioznih zaključaka, koja su tek rezultirala ostvarivanjem u kasnijem periodu autoričinog života.
Ove pjesme mogu usporediti sa polaganim otvaranjem vrata beskrajnih dubina duše, koja može otvoriti samo jedno savršeno lirsko srce, prepuno traženja u ovozemaljskom svijetu, a znajući da se odgovori kriju u dubini nebeskih tajni njenog srca. Senka je znala da će, izvan svake zemaljske realnosti, svoju duboku bol pretočiti u srebrni poetski slap i tako drhtavo dotaći svoje poetsko nebo, koje je neraskidivo spojeno sa njenom istančanom dušom, koju razumiju samo njeni anđeli, duhovni vodiči.
Poruke pjesama iz „Slomljenog krila" su prožete dramatikom trenutka proživljenog ljubavno-refleksivnog osjećaja u trenu kad se kidaju veze srca i već okrhnute ljubavi, koja nikad ne umire. Utopljena u „Plave suze", pjesmi sa dubokom mudrošću, tek tada mladog srca, proučava i donosi cjelokupan ples pitanja i odgovora, bolnih trenutaka traženja istine i putokaza prema otvaranju ove duše, koja je u ovozemaljskoj inkarnaciji spoznala da je to samo početak puta na koji je krenula.
Svaka pjesma „Slomljenog krila" priča jednu svoju životnu istinu, kao kapi kiše koje lutaju nebom, svaka u svom oblaku, dok se jednom ne stope sa bezbroj ostalih kapi i zajedno sa njima ne postanu more.
Očekujemo nastavak ovih poetskih bisera, nadajući se da ćemo imati priliku ugledati i čitati liriku života ove autorice, koja je te davne 1982. godine, najavila da ima itekako što za reći.
Jadranka Varga
Tu knjigu, baš kao i sve naše ostale dosad objavljene digitalne knjige, moći ćete preuzeti s našeg portala tako da svojim mišem kliknete na link:
http://www.digitalne-knjige.com/ivezic.php te pažljivo slijedite daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.
GOLA ŽENA - Jadranka Varga
Bilješka o pjesnikinji
Jadranka Varga je rođena 5.5.1957. u Zagrebu, gdje je završila osnovnu školu, gimnaziju općeg smjera i Ekonomski fakultet, stečena stručna sprema VŠS.
Od 1976. godine je zaposlena, živi i radi u Zagrebu, udata, bez djece.
Poeziju piše od 1969. godine kad je napisala njene prve pjesme i od tad se nije zaustavila.
Njena druga zbirka pjesama "Predvorje bijele tišine", nastajala je u razdoblju od 2010. do 2012. godine, kao nastavak prve knjige poezije "Sjena duše" i prožima 2
godine njenog života, okrećući je k sebi samoj, u taj jedinstveni izričaj refleksivno-ljubavne poezije, čije objavljivanje je započelo na na web stranici
| RECENZIJA ZBIRKE POEZIJE "GOLA ŽENA'' GOSPOĐE JADRANKE VARGA | ||
| Nije moguće izraziti to silno zadovoljstvo koje sam osjetio čitajući treću zbirku | ||
| poezije gospođe Jadranka Varga pod naslovom ''Gola žena''. To je, također, naslov | ||
| i jedne pjesme, koja se nalazi u ovoj zbirci i taj naslov kao da kani iskazati kako je | ||
| autorica ogoljena do svoje totalne nagosti poezijom koja se u svojoj biti pojavljuje | ||
| kao žensko štivo. | ||
| I nama ne preostaje drugo nego da empatijom pokušamo zaviriti u tu dramu | ||
| ženskoga srca koje voli: | ||
| 'kada se skine i šminka sjena, | ||
| stajat će samo jedna gola žena''. | ||
| Ima mnogo toga šekspirijanskoga u ovoj strofi jer i kod Shakespearea ima: ''vidim | ||
| da se mažete, Bog vam je dao jedno lice a vi sebi pravite drugo''. Kao da se | ||
| kazuje jedna Istina da iza svih naših privida postoji esencija koja istrajava. | ||
| Ljudski život kao da je neka vrsta greške i to mora biti jasno kod ljudi, koji su | ||
| oblikovani svojim potrebama, koje jako teško mogu zadovoljiti ili ako pak uspiju | ||
| zadovoljiti to uspijevaju sa silnim bolom. | ||
| Tako se nekako čini da naša svakodnevna egzistencija nema vrijednosti i da | ||
| jako teško prelazimo prag na kojem osjećamo prazninu našega života. | ||
| Odatle pitanje gospođe Varga: | ||
| 'što je praznina?'', ' | ||
| što je bolna duša?'', | ||
| 'da bi potekle ove suze | ||
| s boli što mi tijelo uze''. | ||
| I da li konačno možemo pobjeći od biti naše suvremene egzistencije, od naše | ||
| mizerije svakodnevnoga života u neku bolju realnost?, ''malo nježnosti a puno | ||
| bola'' ili je naša volja za životom pokušati čovjeka gledati u oči neposredno i u | ||
| konkretnom životu osjetiti jedinstvo u ljubavi, povjerenju, pouzdanju, ciljevima i | ||
| radnjama. | ||
| Ono što sačinjava unutrašnju nadu i čežnju čovjek nalazi u religioznoj usrdnosti, | ||
| kao život u carstvu Boga, u zajednici sa Crkvom i svojim narodom i sa svojim | ||
| ljubavima, bez obzira kakve one zapravo stvarno bile. | ||
| Otuda duševnost i blaženost koje počivaju na religijskoj usrdnosti, koja je | ||
| takoreći svjetovna, koja je svakodnevna i koja je praktična. | ||
| Odatle tolika svjetovnost poetskih slika koje nam autorica nudi, odatle tolika | ||
| običnost doživljaja, koja pored duševnosti ispunjene Bogom ima sadašnjost i | ||
| konkretan osobni život kao osobnu slobodu: | ||
| 'sve ove silne živote, | ||
| prolazeći sama, jadna i bijedna, | ||
| ali još uvijek čvrsto uvjerena | ||
| u krajnji odsjaj sudbinske ljepote''. | ||
| Čime je ispunjeno naše srce? Ako promotrimo stvari malo pobliže onda vidimo da u | ||
| ovoj poeziji postoje uglavnom tri osjećaja koja determiniraju autoričin osobni život: | ||
| bol, ljubav i običnost. To, u stvari, nisu moralne osobine ili vrline, to su stanja | ||
| naše duše ili usrdnosti čovjeka ispunjena sviješću o vlastitoj slobodi. | ||
| Može se dogoditi da iz ove slobode proističu ova stanja, iz slobode našega izbora | ||
| ili iz slobode čovjeka ispunjena samim sobom. | ||
| Odatle, zapravo, poezija: to je ta bolja realnost, koja raste iz mizerije našega | ||
| svakodnevnoga života, iz praznine naše egzistencije. | ||
| Odatle ljubav, koja čini središte autoričinih pitanja, jest slučajna, strast žene | ||
| prema muškarcu i obratno pa čak kada je mašta i produbi i proširi, ona nije moralni | ||
| odnos braka ili obitelji, ona se pokorava nekoj drugoj volji ili želji i time se odriče | ||
| sebičnosti i vlastite posebne volje, ali u osjećajima vjernosti i ljubavi dostiže | ||
| konačnu slobodu, koju ne pronalazimo niti u zajednici, niti u porodici, niti u državi. | ||
| Ona, u neku ruku, koleba između religijskih predstava i šarolike pojedinačnosti | ||
| svjetovnoga života. | ||
| Odatle istina da je od svih pojedinačnih umjetnosti upravo poezija najvještije | ||
| umjela ovladati ovim gradivom, jer je u slučaju gospođe Varga ona najsposobnija | ||
| izraziti tu unutrašnju duševnost, koja se bavi samo sobom, a isto tako i njene | ||
| ciljeve i činjenice. | ||
| To je gradivo koje čovjek uzima iz svoje vlastite duše, iz čisto ljudskoga | ||
| svakodnevnoga svijeta, koja isto toliko polaže interes prema biblijskoj povijesti | ||
| kao i prema čisto svjetovnoj tematici kao što je odnos roditelja i djece, odnos | ||
| ljubavnika, odnos ljudi u nekoj socijalnoj zajednici gdje je individualna sloboda | ||
| područje opterećeno trpljenjem i požrtvovnošću i koja se pojavljuje sasvim | ||
| slobodno kao stvaralačka i produktivna osobna djelatnost pa, ako hoćete, | ||
| i moralni imperativ. | ||
| Odatle tolika refleksivnost poezije gospođe Varga, koja nije jasno prepoznatljiva, | ||
| nego tek iz druge ruke kao što njena poezija nije zbirka opisa slučajnih susreta, | ||
| nego supstancijalni odnos autorice bolno usmjerene u svojim potragama za | ||
| smislom života. | ||
| Odatle tolika hrabrost da se progovori o tako intimnim stvarima, tolika prirodna | ||
| odvažnost, koja se zasniva na zdravoj valjanosti osobnih odluka, ali i grešaka jer i | ||
| po njima jesmo to što jesmo - samo ljudi, a ne Bogovi. | ||
|
SJENA DUŠE - Jadranka Varga
| Poezija Jadranke Varge riječima stvara impresionističke slike, | ||
| sklada ljubavne balade i simfonije snova. | ||
| Ne postoje riječi kojima se može ocijeniti i procijeniti njeno | ||
| pjesništvo, njene pjesme treba čitati jer one nam same govore. | ||
| Poezija je u svom praobliku, u svom izvornom stadiju odraz uzvišene | ||
| duhovnosti i neodvojiva je od pjesnikove duše. | ||
| ||
| Poezija Jadranke Varga je nepredvidljiva u naletima snažnih | ||
| emocionalnih vrtloga, nepredvidljiva u vrtlozima osjećajnih virova | ||
| što izranjaju iz dubina njenog duševnog podmorja, ali je predvidljiva | ||
| u vječnom vraćanju u ljubav, tu bezvremenu rijeku kojom neumorna, | ||
| nesalomljiva i nezaustavljiva plovi njena životna galija. | ||
|
PREDVORJE BIJELE TIŠINE - Jadranka Varga
| Dragi čitatelji, | ||
| velika mi je čast i vrlo me veseli što sam dobio priliku napisati osvrt na | ||
| knjigu Jadranke Varga „Predvorje bijele tišine"" i od srca joj zahvaljujem | ||
| na povjerenju. | ||
| Ova knjiga, satkana od djela pisanih u poeziji i prozi, ostavlja duboki utisak | ||
| i govori nam da ruka, koja je pisala redove u njoj otisnute, pripada osobi | ||
| koja dubokoumno promišlja život, donoseći zaključke i odgovore na svoja, | ||
| često vrlo zagonetna pitanja, nakon vrlo temeljitog i dubokog promišljanja, | ||
| koja bih se čak usudio usporediti sa meditacijama, što se može uočiti | ||
| već pri prvom pogledu na njene stihove: | ||
| Tamo gdje Zemlja sa Nebom se spaja, | ||
| a na straži vječnosti stoji moje srce | ||
| otvaraju se nova vrata beskraja | ||
| i svjetlost obasjava moje tužno lice. | ||
| Vrata beskraja i vječnosti može otvoriti jedino tužno lice, srca ispunjenog | ||
| bolom, tim savršenim, neumoljivo strogim učiteljem, koji nas, u trenutku kad | ||
| postane nesnosno jak, natjera da se pokrenemo i potražimo odgovore na | ||
| postavljena pitanja, koja se uporno ponavljaju sve dok na njih ne | ||
| odgovorimo. | ||
| Na isti način na koji promatra ovozemaljski svijet, ne propuštajući ni | ||
| najmanju priliku iz njega naučiti lekcije životne mudrosti koje joj pruža, | ||
| autorica, na isti način, ni jednog trena ne zanemaruje ni onaj drugi, | ||
| onostrani život, neraskidivo spojen i utkan u ovu našu zemaljsku realnost, | ||
| bez kojeg ni mi, kao ni zemaljska realnost, ne bismo mogli postojati. | ||
| U delti života, koja se tako fino razdijelila ovog jutra, astralni svijet moje | ||
| duše nije uzburkan niti uznemiren... | ||
| Poruke njenih pjesama su vrlo upečatljive i duboke, prodiru duboko u našu | ||
| suštinu, dodirujući ono najljudskije u nama, često puta, na žalost, duboko | ||
| potisnuto i skriveno, što djeluje vrlo moćno na dušu čitatelja, uspavanu | ||
| monotonijom svakodnevnice, utopljene u sivilo ovog našeg licemjernog, u | ||
| laži ogrezlog pokvarenog svijeta, donoseći novu nadu, istovremeno | ||
| učvršćujući, kod mnogih već poprilično uzdrmanu vjeru da ljubav nikad ne | ||
| umire, što vrlo nedvosmisleno i jasno, bez uvijanja iskazuje, postavljajući | ||
| sebi vrlo težak, ali i iznimno plemenit zadatak: | ||
| Moj život je kao orao u letu | ||
| što se vine pod nebo i kružiti stane | ||
| donoseći mir ovom čudnom svijetu | ||
| da zemaljska suza iz oceana ne kane. | ||
| Prozirna stvarnost ne vidi kraja | ||
| onome što je tako vidljivo i jasno | ||
| kad se dotaknu usne pakla i Raja | ||
| za neke radost, a za druge kasno. | ||
| Mora se priznati, s dubokim poštovanjem, toliko je mudrosti izrečeno u | ||
| ovim i još nekim njenim minijaturama, da bi se, proučavajući ih i o njima | ||
| razmišljajući, mogla napisati cijela knjiga. | ||
| Svaka stranica i svako slovo ove knjige, željom njene autorice, odiše | ||
| čarobnim ritmom magičnog plesa pitanja i odgovora, koji iz trenutka u | ||
| trenutak zamjenjuju mjesta, provocirajući jedni druge, navodeći na duboko | ||
| razmišljanje, poistovjećuje nas sa samom sobom, što u konačnici svi mi to | ||
| i jesmo - jedno, jedinstveno jedno, razdvojeni okovima tijela, kao kapi kiše | ||
| koje lutaju nebom, svaka u oblaku svom, dok se jednom ne stope sa | ||
| bezbrojem ostalih kapi i zajedno sa njima ne postanu more. | ||
|
http://www.digitalne-knjige.com/naslovna.php
Hvala drage naše poetese!
Želimo vam još puno poetski trenutaka i puno novih knjiga!
bglavac
edin.kecanovic
