Odigraj "Tarot DA/NE"

Kalendar događanja

Član Camilla

Upisao:

Camilla

OBJAVLJENO:

PROČITANO

1523

PUTA

OD 14.01.2018.

Znanost i svijest

Znanost i svijest

Na svom povratku s Mjeseca u Apolu 14. misiji, astronaut Edgar Mitchell je buljio kroz prozor s vrhunskim pogledom na naš plavi planet Zemlju. U tom trenutku nešto mu se produhovljeno dogodilo. Odjednom je bio prisilno izmješten iz svoje normalne svijesti i osjetio je intenzivnu jednost, povezanost s planetom Zemlja i u stvari s cijelim svemirom. Nikada ranije nije imao takvo iskustvo. Njegov ego i odvojeni svijet izvan njega su se spojili. Više nije mogao prepoznati razliku; postao je sam svemirom! Njegove misli su izgleda imale utjecaj na vanjski svijet, a vanjski je svijet izgleda utjecao na njegove misli. Bio je potpuno svijestan činjenice da je razdvojenost njegova ega i cjelog svemira prestala postojati. To je iskustvo opisao znanstveno David Bohm kao trenutak kada motritelj postane motreno!

Mnogi su ljudi tijekom svojih šetnji života kroz godine izvješćivali o takvom iskustvu, nazivajuća ga mističnim iskustvom. U blijesku više svijesti, otkrivala se viša istina, koja je dramatično mijenjala život osobe s takvim iskustvom. A to je bio slučaj i s Edgar Mitchell-om.

Nakon povratka na Zemlju, utemeljio je 1973. ne-profitnu organizaciju “Institut Noetičkih Znanosti – Institute of Noetic Sciences – IONS” s ciljem proučavanja prirode ljudske svijesti. (1)

Nakon što je Descartes pozvao na razdvajanje znanosti i religije, svijest i znanost nisu nikada bili bliski prijatelji. Znanost je jednostavno ignorirala relevantnost svijesti. Znanost se smatrala objektivnim proučavanjem prirode, pa nije bilo interesa za subjektivna iskustva svijesti ljudskih jedinki. Za znanost su to samo dvije odvojene stvari. U svakom slučaju kako bi znanost mogla proučavati prirodu, ako naše osobno iskustvo igra značajnu ulogu u njoj?

Psihički fenomeni kao telepatija, prekognicija, van osjetilna percepcija (ESP), izvan tjelesno iskustvo (OBE), lucidno sanjanje i iskustvo blizu smrti (NDE), o kojima je izvješćivalo uvijek iznova toliko mnogo ljudi, jednostavno su se slali u područja mitova i parabola. Do sada, sa stajališta znanosti od koje se očekuje proučavanje svakog aspekta naše egzistencije, to je bio vrlo neznanstveni pristup! Skeptičko stajalište koje je usvojila znanost, kreiralo je tabu u zapadnom društvu, koji i danas prevladava. Ljudi koji su prošli takvo iskustvo često se osjećaju neshvaćenim odnosno neshvaćanim ozbiljno. Čak i danas mnogi znanstvenici se boje čak i razmotriti istraživanje tih fenomena, zbog straha od ugrožavanja svojih karijera, jer su neki koji su to pokušali bili izbačeni iz znanstvene zajednice.

Na sreću je kvantna znanost prisilia znanstvenike na promjenu svojih umova glede te teme, pa je nastalo pozitivnije stajalište u zadnja dva desetljeća. Znanstveni je tabu konačno slomljem zahvaljujući i ljudima kao što je Edgar Mitchell, a svijest je postala konačno ozbiljan predmet znanstvenog istraživanja. U ovom poglavlju pružit ćemo vrlo interesantne znanstvene uvide u enigmu ljudske svijesti.

Kvantni mozak

Možda je najteže pitanje ikada postavljeno u znanosti ono što se naziva “teškim problemom” ili “problemom povezivanja”. Radi se o problemu sučeljavanja nematerijalnog svijeta naših misli i osjećaja s materijalnim svijetom našeg tijela. Emocionalna stanja, kojima su uzrok misli i osjećaji (nematerijalni svijet) se izravno reflektiraju u fiziologiji našeg tijela (materijalni svijet).

Na primjer, kada se nematerijalna misao pojavi u mozgu o dizanju ruke, trenutno mozak pokreće proizvodnju neurotransmiterskih glasnika, koji se pronose živčanim sustavom. Elektronički impulsi se šalju mišićima u ruci što će konačno biti odgovor na početnu misao.

Kako je to uopće moguće? Kako može nešto nematerijalno kao misao imati stvarni primjetni fizikalni učinak? A to se događa stalno u našem tijelu!

Od kada je Descartes odlučio odijeliti tijelo od uma, najvjerojatnije ne ćemo dobiti odgovore iz Newton-ijanske fizike. Pa kako se onda može prijeći most između nematerijalnog svijeta uma i materijalnog svijeta tijela? Možda možemo dobiti odgovore od kvantne fizike?

Totalitet vanjskog realiteta, koga percipiramo mozgom dolazi od pet osjeta, sluh, njuh, okus, dodir i vid. Prema filozofu Immanuel Kant-u (1724. – 1804.) trebali bi razlikovati između noumenalnog (umnog, svijesnog) svijeta, svijeta po sebi (daß Ding an sich) i fenomenskog svijeta, kakvog ga percipiramo. Ono što je Kant mislio je nemogućnost izravne percepcije svijeta, jer ga možemo jedino percipirati kroz svoja osjetila. Kakav je vanjski realitet nitko nezna, upravo zato šo ga nikada ne možemo percipirati izravno. Može se postaviti i pitanje postoji li uopće fizikalni realitet. Kant je međutim vjerovao u stvarnost fizikalnog realiteta, kao izvora naših percepcija. Immanuel Kant je tvrdio kako sve što znamo o svijetu je samo interpretacija našeg mozga. 

Translacija mozga od vanjskih podržaja vizualnog cortex-a u sliku koju zadržavate u glavi potječe kompletno od vanjskih mustri elektromagnetskih valova. Možda o tomu niste nikada mislisli na taj način, no crvena boja ne postoji! Crvena boja je subjektivna konstrukcija onog što je samo elektromagnetski val s određenom frekvencijom, amplitudom i fazom. Insekti sa samo dva tipa pigmentskih perceptora boja imaju kompletno drugačiju subjektivnu predstavu te iste boje koju mi nazivamo crvenom, jer ju ne mogu vidjeti, pa će ju percipirati kao crnu. Čak neznamo ni kako ostali članovi čovječanstva percipiraju crvenu boju!

To je Immanuel Kant mislio rekavši kako vjerojatno ne možemo vidjeti noumenalni svijeti, svijet sam po sebi, jer vidimo samo svoju osobnu verziju, interpretaciju realiteta koji je tamo vani. A priori je ta verzija ograničena, jer percipiramo tek nekoliko posto od cijelog spektra postojeće elektromagnetske energije.

Naučili smo u školi kako je naš mozak neka vrsta super kompjutera s velikim brojem neurona, koji šalju impulse prema sinapsama, obrađujući vibracijske informacije primljene od pet osjetila. Naše su misli osobne i pretpostavlja se kako nitko drugi osim nas nema njima pristupa. Naše su memorije ugravirane u sive stanice, koje konstituiraju mozak. To je ono što se većinu ljudi poučavalo u školama i u to se još uvijek danas vjeruje.

Znanost je prilično napredovala od vremena prašnih, starih i istrošenih školskih knjiga, pa se sada koristi kvantna znanost za objašnjavanje svijesti.

1920 je Wilder Pinfled vjerovao kako se memorira podatke slično kompjutoru specifične lokacije memorije. Karl Lashley je tražeći engrame (fizikalne promjene u memorijskim stanicama mozga) u eksperimentima na štakorima pronašao kako se memorirano uopće ne smješta na dedicirane lokacije unutar mozga. Zato što je skladiše memoriranog distribuirano po cijelom mozgu, a svaki dio sadrži kompletno sjećanje (sve memorirano), moguće je objasniti zašto ljudi s disfunkcionalnim područjima u mozgu ipak zadržavaju svoja sjećanja.

Taj aspekt memorije mozga, ‘dio sadrži cjelinu’, potaknuo je Stanford-skog neurofiziologa Karl Pribram-a, dok je učio holografiju 1960, na novo objašnjenje spremanja sjećanja, vjerujući da mozak sprema memorirano kao mustru valne interferencije, kao hologram. Hologram je trodimenzionalna slika koja je spremljena na dvo-dimenzionalnu fotografiju kao valna mustra. Konstruira se diljejenjem koherentne laserske zrake u dvije zrake korištenjem zrcala. Te se dvije zrake snimaju kao mustre interferencije valova na fotoosjetljivu ploču gdje se predmet fotografira jednom raspršenom zrakom i drugom koja dolazi izravno na ploču. Kada se gleda na normalnom dnevnom svijetlu, hologram nema smilsa, sadrži samo zamućene krugove! Međutim kada se hologram prosijava laserskom zrakom, pojavljuje se tro-dimenzionalna slika originalnog predmeta, koja se može gledati iz više kutova. Tro-dimenzionalna slika izgleda kao snimani objekt, koji lebdi u zraku.

Danas se smatra kako moždane memorije pohranjuju podatke na isti način kojim hologram sprema sliku. Holografsko pohranjivanje sjećanja može objasniti i ogroman kapacitet memorije mozga koji je reda veličine 10 bilijuna bitova informacija u prosječnom trajanju života. Hologramima se također dobro objašnjava vrlo brzi način upravljanja pristupom i prizivanjem stvari iz ogromnog repozitorija informacija. U treptaju oka prepoznajemo lica nekoga koga nismo vidjeli godinama čak i ako je facijalni izražaj osobe ostario. Holografske slike se mogu lagano komparirati i provjeravati identičnost, iako one nisu potpuno iste.

Pribram je pokazao kako se ne samo memorijski, veći i svi naši kognitivni procesi, miris, okus, sluh i vid mogu objasniti holografskim principima. Uzmimo na primjer vizualnu percepciju. Po trenutnom stajalištu znanosti, slika svijeta se projicira kroz leće oka na platno, retinu na pozadini oka i ta se slika nekako ‘digitalizira’ mozgom, koji sprema piksle (podatke o točama slike).

Pribram je dokazao kako se dedicirane živčane stanice u oku odzivaju na određene frekvencije elektromagnetskih valova, koji udaraju u oko. Slika se smatra skupom frekvencija, a ne skupom pojedinih točaka ili piksla (pixel-a). Možemo se sada pitati kako slika može sadržavati frekvencije? U procesu nazvanom Fourier-vim transformacijama, mogu se prostorne informacije preslikati u frekventni spektar. Jean Fourier je dokazao kako se bilo koja vrsta valnog oblika može konstruirati iz čistih sinusoidalnih valova. Kada se više sinusoidalnih valova različitih frekvencija, faza i amplituda superponira, može se konstruirati bilo koja vrsta valnog oblika. Proces određivanja konstitutenata vala se naziva spektralnom analizom i matematički je opisan inverznom Fourier-ovom transformacijom. Inverzna Fourier-ova transformacija se sada koristi za stvaranje originalnog vala iz spektruma sinusiodalnih valova. Fourier-ove transformacije se mogu primijeniti i na dvo-dimenzionalnu prostornu informaciju. Ono što je pronašao Pribram, govori o tomu kako cortex mozga izvodi Fourier-ove transformacije na vizualnoj slici u oku i distribuira konstituirajuće frekvencije slike preko svih neurona u mozgu. Tako se slika stvarno internalizira i memorira kao mustre interferencije valova, jednako tako kao što hologram sprema sliku.

Originalno se sjećanje može rekonstruirati iz holografske predstave inverznom Fourier-ovom transformacijom, čime se dobiva slika unutar glave.

Konstruiranje slike iz spektra pojedinačnih sinusoidalnih frekvencija je tehnika koju koriste i MRI scann-eri (Magnetic Resonance Imaging – Slikanje magnetskom rezonancijom) u medicini. MRI scann-er također koristi Fourier-ove transformacije za konstruiranje holografskih slika scann-iranog tijela pomoću pobuđenih vodikovih atoma u molekulama vode tijela. MRI tehniku je razvio Walter Schempp, kasnije doprinosivši kvantnoj teoriji mozga, tvrdnjom kako sjećanja nisu u stvari pohranjena unutar samog mozga, već u tkivu prostora, fizikalnom vakumu. Mozak je jednostavno alat za spremanje u i čitanje iz fizikalnog vakuma, gdje se holografska sjećanja u stvari pohranjuju kao valne mustre. (2)

Kada se kombinira holografska teorija mozga Karl Pribram-a s teorijom David Bohm-a po kojoj je cijeli svemir samo ogromni hologram, dobit ćemo interesantno stajalište o realitetu, nazvanom holografska paradigma. U holografskoj paradigmi, svemir se smatra samo ogromnim repozitorijem elektromagnetskih frekvencija koje kodiraju višestruke razine realiteta.

Mozak korištenjem Fourier-ove analize, dekodira jedan kanal iz mnoštva elektromagnetskih frekvencija u svemiru i iz njega konstruira našu unutarnju reprezentaciju realiteta. Mozak nam je ograničen, jer može primati samo ograničeni raspon frekvencija iz vanjskog svijeta, pa stoga prima samo ograničeni opseg realiteta. Mogli bi reći kako se mozak podešava na jedan realitet kao što se radio podešava na jednu stanicu.

Mislimo kako se krećemo kroz kruti svijet slika koje percipiramo mozgom, no temeljna bi istina mogla biti kako jednostavno dekodiramo samo jedan relaitet od mnogih paralelenih svijetova.

Holografska paradigma rješava mnoge misterije uključujući i paranormalne fenomene, jer su pojedini mozgovi samo dio cjeline, univerzalnog mozga. Svi mozgovi u holografskoj paradigmi su beskonačno povezani, pa paranormalne informacije (telepatija) mogu lagano teči od jednog do drugog mozga.

Stuart Hameroff i Roger Penrose doprinjeli su kvantnoj teoriji mozga, prezentiranjem modela mozga temeljenog na kvantnoj kompjutaciji. Oni vjeruju kako naš mozak obrađuje informacije iz neurona ne samo u klasičnim stanjima, već može isto tako koristiti i u kvantnim stanjima. Kvantna stanja unutar mozga su vrlo dugo smatrana apsolutno nemogućim, jer je mozak bio preveliki, previše vlažan i previše topao za održavanje kvatnih stanja, koja su do tada viđena samo u laboratoriju u izoliranim i kontroliranim situacijama na subatomskoj razini. Hameroff međutim sada vjeruje kako je pronašao gradbeni blok, qubit kvantne kompjutacije u mozgu. Identificirao je sićušne valjke (cijevi), nazvane mikrotubul-ima koje tvore citoskelet stanice. Citoskelet je skelet koji stanici daje njenu strukturu, on je skela stanice. Osim što daju strukturu stanici, mikrotubule su i transportacijski cijevovodi za sve vrste kemijskih spojeva koje koristi stanica. Hameroff naglašava da citoskeleton može imati i neuralnu funkciju, pa su možda naprednije od samih neurona. Neuralna funkcija citoskeletona može objasniti i zašto jednostanični organizmi mogu izvoditi inteligentne zadatke. Iako jednostanični organizmi nemaju neuralne mreže, ni neurone a ni mozak, imaju neku primitivnu formu svijesti, jer mogu izvoditi inteligentne zadatke kao što je plivanje, hranjenje i parenje!

Ljudi imaju mozak koji se sastoji od neurona, međusobno povezanih dendritima i sinapsama, tvoreći centralin živčani sustav. Unutar živčane stanice nalazimo citoskeleton izgrađen od mikrotubula. Same mikrotubule su izgrađene od tubulina, proteina s heksagonalnom strukturom. Tubulin unutar mikrotubule neurona je qubit mozga kako je to indentificirao Hameroff.

Klasična interpretacija neurobiologije je počivala na koncentracijama različitih iona koji su nosili impulse u i iz centralnog živčanog sustava i koji su bili odgovorni za sve informacija obrađivane u živčanom sustavu kao cjelini.

Hameroff je međutim uočio da mikrotubule sadrže visoko koherentno svijetlo (laseru slično svijetlo) te kako bi to svijetlo moglo igrati važnu ulogu u obradi informacija u mozgu. Fritz Popp je već otkrio kako ljudsko tijelo emitira biofotone. Popp je otkrio kako bi se biofotoni mogli detektirati ne samo iz ljudskog tijela, već i iz svih bioloških formi života, vjerujući kako je izvor emisije tih biofotona povezan s DNA.
Hameroff je pronašao koherentne biofotone unutar mikrotubula u kvantnim stanjima. Drugim riječima, biofotoni su bili koherentni i kvantno isprepleteni. Mikrotubula je ispunjena s molekulama vode, koje su visoko koherentno uređene, pa Hameroff vjeruje kako ta uređena voda igra značajnu ulogu u provođenju biofotona kroz mikrotubule. Kada biofotoni prolaze mikrotubulama, dolaze do sinapsi neurona te se kreću dalje do slijedećeg neurona. Na taj način mogu mikrotubule djelovati kao sustav žica za koherentno svijetlo u mozgu, u stvari u cijelom tijelu. Implikacija toga je neograničavanje inteligencija samo na mozak, već i na sve stanice tijela koje participiraju u istoj svijesnoj svijesti.

To može objasniti holističku prirodu svijesti pri čemu naše misli i osjećaji djeluju u jedinstvenom skladu. Zamislite si što se dešava kada ste ludo zaljubljeni i osoba koju volite odjednom skoči pred vas. Cijelo tijelo i mozak će se trenutno odazvati i skladnom jedinstvu. Oči će se širiti, srce će početi brže pumpati, disat ćete brže, rasti će razina adrenalina, a osjetit ćete leptire u svom trbuhu, dok će vam se koljena početi tresti i sve to unisono. Jedinstveni odziv tijela u jednom jedino trenutku se šalje po cijelom tijelu neuralnim Internetom ‘mikrotubulnim’ ožičenjem kao koherentni val svijetla koji povezuje sve stanice tijela.

Hameroff-ov partner, matematičar Rogers Penrose je razvio novu varijantu kopenhaške interpretacije kvantne fizike, kolaps kvantnog vala svijesnim motrenjem. Penrose predlaže objektivnu redukciju (redukcija je sinonim za ‘kolaps kvantnog vala’). Objektivna redukcija (OR) poziva kolaps kvantnog vala bez ljudskog svijesnog motrenja, jer se ona događa kada se dosegne ‘određeni prag’ onog što on naziva kvantnom gravitacijom.

Kvantna kompjutacija diljem mozga koristi mehanizam povratne veze od osjetilnih ulaza organizma, pa je to razlog održavanja kolapsa kvantnog stanja u mikrotubulima, nazvanog Orkestrirana Objektivna Redukcija (Orch OR). Klasično stanje osjetilnih ulaza, orkestrira, upravlja kvantnom kompjutacijom pomoću petlji povratne veze.

Hameroff model kvantnog mozga traži napominjanje kako se svijest, naše misli i osjećaji događaju u qubit-ima unutar mikrotubula unutar neurona mozga. Drugim riječima naše su osobne misli samo kolaps univerzalnih misli.

Model kvantnog mozga, koji samom svemiru daje fundamentalna svojstva proto svijesti!

Upravo ta proto svijest ili univerzalna svijest (misli svih misli) kolabiraju u našu pojedinačnu svijest u qubit-ima mozga. To se događa prosječno s ritmom od 50 kolapsa u sekundi što odgovara moždanoj valnoj frekvenciji od 40 Hz-a. Naša svijesnost unutarnjih misli i osjećaja je konstruirana kao filmska sličica u pokretnom filmu s brzinom od 40 sličica u sekundi iz univerzalne svijesti.

Hameroff i Penrose ukazuju kako je njihov model Orkestrirane Objektivne Redukcije (Orch OR) kvantne obrade u umu konzistentan s duhovnim učenjem Budizma, Hinduizma i Kabbalah, koje sve poučavaju postojanje univerzalnog uma.

Sada imamo model mozga koji tvrdi da svijest nije epifenomen, rezultat aktivnosti mozga, već da se mozak mora smatrati velikom antenom ili prijemnikom univerzalne svijesti koja je sve prisutna u svemiru!

Kvantna teorija mozga ima danas mnogo oponenata i još je u povoju, no već je privukla mnogo pažnje i možda će jednog dana postati opće prihvaćenim načinom na koji mozak funkcionira. (3)

Ljudska namjera

Dr. William Tiller je profesor emeritus na Stanford Sveučilištu i suosnivač Instituta noetičkih znanosti, te Akademije parapsihologije i medicine.

Veći dio svoje karijere je bio profesor na odjelu ‘Znanosti o materijalima i inžinjerstvu’ na Stanford Sveučilištu i njegovi mnogi predmeti su bili metalurgija, rast kristala, poluvodički materijali, itd. Međutim 60-tih je počeo potpuno novu karijeru u predmetu koji ga je uvijek interesirao, proučavanju paranormalnih i neobjašnjenih područja ljudske svijesti. Njegovo istraživanje je bilo usmjereno na premoštavanje jaza između znanosti i duhovnosti. Stoga je usvojio stroge znanstvene protokole u svom istraživanju kako bi mogao ozbiljno privući pažnju drugih znanstvenika.

Postao je zainteresiran za proučavanje istančanih energija, energija kao što je Reiki energija koju koriste duhovno naklonjeni u liječenju ljudi, a koja se trenutno ne može objasniti znanstvenim shvaćanjem.

Dr. Tiller je razvio ultra-osjetljivu vrstu Geiger brojača za mjerenje istančane energije koju emitiraju ruke Reiki majstora i demonstriraju postojanje energetskih polja, koja nisu u elektromagnetskom spektru. Taj je eksperiment bio pozitivni podražaj Reiki zajednici, koja je tako dobila znanstvenu potvrdu stvarnosti i mjerljivosti Reiki energetskih polja. U svom je istraživanju profesor Tiller uočio kako je intencija liječenja poslana rukama Reiki praktičara imala krucijalan učinak na mjereni energetski izlaz. Iz tih je eksperimenata zaključio kako ljudska namjera preko naših misli i osjećaja ima mjerljivi učinak na fizikalni realitet.

Testirao je i Qi Gong majstore i našao kako njihove ruke imaju liječeći magnetizam ekvivalentan magnetu od 20.000 gausa. Njihova unutrašnjost ruke raširenih prstiju je emitirala zraku infracrvene radijacije (1 do 4,5 mikrona valne dužine), koja je imala liječeće učinke.

Tiller je provodio serije eksperimenata kako bi proučavao učinke ljudske namjere korištenjem preciznih znanstvenih protokola. Izgradio je dedicirani uređaj nazvavši ga IIED – Intention Imprinted Electric Device, koji je zračio vrlo slabu elektromagnetsku energiju manje od milijuntine Wat-a. Molio je četiri istrenirana čovjeka, koji su odlazili u duboko stanje meditacije da utiskuju namjeru nadolazećeg eksperimenta na IIED.

Slijedio je dvostruko-zatvoreni eksperiment, koji je provođen s dva identična IIED uređaja, jedan koji je bio utiskivan meditativnim procesom i drugi koji je bio ostavljen nedirnut. IIED uređaji koji su utiskivani, su bili smješteni u odvojene sobe ispred subjekata.

Dobivene su slijedeće promjene (statistička slučajna promjena p

Pregled najnovijih komentara Osobne stranice svih članova kluba

DUHOVNOST U OŽUJKU...

OŽUJAK...

ASTROLOGIJA, NUMEROLOGIJA I OSTALO

BRZI CHAT

  • Član edin.kecanovicedin.kecanovic

    "Tako mi smokve i masline, i Sinajske gore, i grada ovog sigurnog." Kur'an

    24.03.2024. 19:53h
  • Član bglavacbglavac

    Cvjetnica. Idemo posvetiti maslinovu grančicu. Lijep dan vam želim!

    24.03.2024. 06:34h
  • Član bglavacbglavac

    Dobro jutro dragi magicusi. Lp

    21.03.2024. 06:56h
  • Član bglavacbglavac

    Danas je i Dan očeva. Sretno!

    19.03.2024. 08:06h
  • Član bglavacbglavac

    Danas je blagdan sv. Josipa. Sretan imendan svima koji nose to ime. Lp

    19.03.2024. 08:03h
  • Član bglavacbglavac

    Sretan vam dan žena , drage moje žene. Lp

    08.03.2024. 06:52h
  • Član iridairida

    a najavili su nam olujno vrijeme..., ali hvala ti, i tebi ugodan dan...:-)))

    04.03.2024. 14:15h
Cijeli Chat

TAROT I OSTALE METODE

MAGIJA

MAGAZIN

Magicusov besplatni S O S tel. 'SLUŠAMO VAS' za osobe treće dobiMAGIFON - temeljit uvid u Vašu sudbinuPitajte Tarot, besplatni odgovori DA/NEPitaj I ChingAnđeliProricanje runamaSudbinske karte, ciganiceOstvarenje željaLenormand karteLjubavne poruke

OGLASI

Harša knjigeDamanhurSong of SilenceSpirit of TaraIndigo svijetPranic HealingSharkUdruga magicusUdruga leptirićiSmart studioHipnoza ZagrebSvijet jogeInfo izlogMagnezij tajne

Jeste li propustili aktivacijsku e-mail poruku?

Javite nam se na info@magicus.info