Ponekad mi je žao što rušim strpljivo građene modalitete.

I ljude ponekad vratim na početak..

Ja nisam ona koja skreće nekoga sa utabane staze, da bi ih vratila na onu koja je naizgled prava.

Ne postoji istinski prava, jedna i jedina sigurna staza, kojom svi trebaju poći, da bi došli do postavljenog cilja.

Cilj je tek nametnuta slika, iza koje se vrlo često krije bezdan bez dna.

Ili vakuum bez života.

Staze krojimo sami, i put do Božanstvenosti otkrivamo tek ako krenemo od sebe.

A obično krećemo od onoga što kreiraju drugi.

Čovjek je potpuno i savršeno biće, i ne treba slušati onoga tko tumači drugačije.

i svet je sam po sebi, božanskom iskrom koja mu je darovana.

Ali čovjeka se stavlja na marginu nesavršenosti, opterećuje ga se grijesima, stvara mu se bog, koji je jedini savršen, bez  imalo želje, da se izjednači sa malenim bogom u čovjeku..

I ljudi postaju sve bolesniji.

A izabrani iscjelitelji sve svetiji..

Snagom vlastite želje za svetošću, dobivaju stigme, u želji da privuku jadne i ispaćene, bolesne duše, koje, u vlastitoj opsjednutosti, ne znaju da sasvim lijepo i sigurno, mogu sami sebe izliječiti.

Liječenje koje odabrani vrše, postaje koncesija, privatni ugovor sa velikim bogom, koji liječenje ipak nekako naplaćuje.

Naravno, ne sa novcem, nego svojom milošću i ljubavlju..

Fra ovi, fra oni, bio-ili ne bio energetičari, sve je to u biti svođenje na vlastitu korist..

Na žalost..

Bio energetičari od svake duše uzimaju dio energije, i ostavljaju ih ovisnom o njima, jer im je jedan dio oduzet..

Treba to vratiti. nadoknaditi..

Padanja i vrištanja, egzorcizmi, gdje demoni moraju imati otvorene prozore da izađu, jer ne znaju bježati kroz zidove, ma koja je to parodija u šumi nesretnih i izgubljenih izopćenika, kojima je zabranjena spoznaja da se mogu izliječiti sami.. Snagom vlastite volje i povjerenjem u bezgraničnu ljubav Božju, neopterećenu ljudskim porotama i umovanjem?

Zašto se ljude ne uči izvan napisanih "svetih knjiga", i ne prestane ih se zaglupljivati i ograničavati njihovu bezvremensku mogućnost da u svjetlu vlastite slobode izabiru svoje vlastite izbore, makar se na trenutak ti izbori činili loši?

Nema loših izbora.

Postoji samo loša i lažirana istina, koja zabranjuje baš tu mogućnost, mogućnost da budemo i na trenutak nesavršeni..

Čim dotaknemo svod savršenosti, rasprsnu se naše nade, kao mjehur od sapunice, jer shvaćamo da to ne možemo biti, jer su nam boga smjestili u nedostižne sfere, o kojima samo možemo sanjati.

Bog je bog, čovjek je čovjek.

Tako nas uče.

Tako piše.

Loši učitelji i još lošija pisana riječ..

Ljude treba vratiti pravom Izvoru.

Koji nije negdje tamo, ili negdje gore..

Od nas sve počinje i u nama sve završava.

Stigme neka se zatvore, paradigme promijene koncept.

Tek tada bi moglo doći vrijeme, kad nećemo trebati ništa i nikoga, da bi došli do sebe: ni pisanu riječ, ni iscjelitelje, niti tuđe ruke na nama da nam prenose božanske energije.

Zvuči li to kao skup floskula?

Mislim da ne..

Samo od nekuda i od nekoga treba početi promjenu..