Iz zgusnute naplavine vremena,

izranjam sebe

i svoju obnaženu tajnu

koju sama od sebe skrivah..

Samo ti je znaš,

bez imena

i bez  pravog lica...

Sjeti se,

pa probudi moja sjećanja

amnezijsko čudotvorna

blještava u svojoj odsutnosti...

Dušo duše moje,

ja sakupljam komadiće zlatnih ljuski

koje si na hridi ostavila

u potrazi za onim

koje ti samo moja zaključana sjećanja

mogu pokloniti...

Otvori me do kraja..

Stisnuto vrijeme u samrtnom hropcu

žudi za beskonačnošću...

Tajna se u imenu mojem

od postanka krije

sanjajući tvoj portal svjetlosni

i kaplju amrite iz oka tvoga

dubokoga..

Sada je to samo tvoja suza

a bila je treptaj

u zagrljaju Jednoga

kroz nas oboje...

Neshvatljiva čežnja

zaustavlja me

u hodu prema drugima

a samo ti

držiš moj kraj

i moj početak..

Tajna života

tek sada nas želi sastaviti

a pred vratima smo

koja će nas možda

vinuti u beskraj izgubljenosti...

Ja slijedim tragove tvoga bitka..

jedino oni su ostali vidljivi

u varljivoj pustinji prolaznosti..

Nitko ne može shvatiti put našeg sastanka

ni način našeg davnog rastanka.

Ovdje smo da se  zauvijek pronađemo

i zauvijek jedna drugu podsjetimo

odakle je potekla

prva kap naše duše

i koji je put

do oceana

u kojeg ćemo ponovo uroniti...