Tražiš jedno, a nađeš drugo! Prekapam tako po prašnjavim kutijama s vrha ormara...tražim sestrin indeks koji joj treba prvi put nakon tridesetak godina...ne nalazim ga...naravno...ali iz jedne od kutija ispadne hrpa slika...zaboravljenih, većinom crnobijelih...

Ne vjerujem očima da sam to ja na slikama, moja familija, prijatelji, poznanici...nekima se ne mogu sjetiti niti imena.

Tek sad vidim kako smo bili lijepi u mladosti! Sad su mi lijepi i oni koji to nikad nisu bili.

Vremenska perspektiva čini svoje pa se sve prošlo čini lijepo, vjerojatno i zato što je obavljeno, prošlo svršeno vrijeme. 

Svaka slika otvara neku ladicu sjećanja...neke su sličice starije i od  mene...moj tata s dvije kolegice 1945.! ...prije nego što je upoznao moju mamu...

A onda slike proslava, ljetovanja, berbe, vjenčanja...Od svih slika najviše me se dojmila ova u sredini...ja i moja "zlatna kaciga"...

Sad tek shvaćam zašto se film "Kosa" tako zove i odakle fascinacija kosom pogotovo kad se ponešto stanji zbog godina.

 Sjajna, svilena kosa mladosti. Super je prebirati po uspomenama.