biti bez glasa,odraditi svoje,i pustiti sebe iz sebe kao pticu iz krletke...pitaš me :gdje si ti ?..kao da pisma još uvijek putuju danima..kao da se netko nečijeg glasa poželio čuti..nema me..nisam te poželio..nisi ni ti mene..pitaš me gdje sam..danas..danas..zauvjek danas-zaustavljeno danas,ubijeno danas,otrovano danas...dosadno danas,bezbojno danas...nametnuto danas..nećemo prijeći na onu stranu,jer je nema,nije ni bitna..niz rijeku treba se pustiti..rijeka ima odgovor..ona je živa..obale su samo izderano kopno..rijeka..rijeka je život..život ne pita mogu li ja proći..život prolazi...smrt kažu stvara odušak životu...