Biti žena ne znači da morate sjediti doma, kuhati, prati i rađati, plakati i oplakivati za svaku sitnicu.

 Biti muškarac ne znači da morate zarađivati za cijelu obitelj, cijepati drva, biti glasni, grubi ili odriješiti. Prave uloge nemaju veze sa time tko će što raditi niti kada.

 

Biti muškarac i biti žena mnogo je dublje i značajnije od ovakvih trivijalnosti kojima se zabavljate i oko kojih tisućljećima ratujete.

Kad shvatite da muškarac i žena žive u vama i da je jedini cilj da ih probudite jedni u drugima, onda će priča o dominaciji, feminizmu i svime onime čime si trujete život, postati beznačajna.

Kad zaboravite na materijalizam, na religije, politiku i moć i sve ono što vas je stoljećima odvajalo jedne od drugih, shvatiti ćete da nema jačeg saveza od međusobne ljubavi.

Ako su vas uspjeli toliko zavesti i učiniti slijepima da zaboravite kako voditi ljubav, onda ste zaboravili i što je svrha vašeg postojanja i što vas ne čini toliko različitima.

Tek kada se vratite u prvobitnu materiju postojanja u kojoj nitko nije osuđivao seks kao grijeh, niti slabost kao pad, niti krhkost kao nemoć, niti suze kao izdaju svog bića, tek tada ćete shvatiti koliko ste jedni drugima važni. Bitni. Potrebni.

Da bi postojali pravi muškarci ili prave žene, oni prvo trebaju postojati u vama. Ako njih nema, nitko na ovom svijetu neće oživjeti njihov lik. Ni jedno biće neće moći iznijeti na površinu ono što u vama ne postoji.

Budite ogoljeni pored svakog sloja robe, pored svakog uvjerenja, pored sve tehnologije, pored bilo čega što vam je blizu.

Makar stajali na ivici ponora, u središtu kaosa, ispod ruševina svijeta, u smeću i blatu, prekriveni tonama željeza, religija, lažnog morala, propovjedanja i laži. Budite ogoljeni. Jedino tada ćete jedni druge pronaći.

Muškarac i žena nisi dva odvojena bića, već jedno. Oživljavajte jedno u drugome, jer tu priča završava...