Na rubu znanosti – POSLUH

by VELIMIR GAŠPARIĆ on Stu 10, 2012 • 11:256 Komentara

U povijest ljudskog roda najviše zlodjela nije počinjeno iz zavisti, pohlepe ili neke urođene karakterne ljudske mane već zbog osobine koju doživljavamo pozitivno – zbog posluha. Različite vrste posluha dovele su do različitih vrsta djelovanja koja bi sudionicima vjerojatno bila nezamisliva da su na trenutak zastali i razmislili izvan ugrađenih okvira normi određenog vremena ili trenutka. Isti obrazac preslikava se na manje zajednice kao što su radna okružja ili obitelji. Posluh je upravo taj koji omogućava da se ispred očiju zbivaju nepravde.

Tom se temom u svojoj knjizi pozabavila Natalija Princi kroz niz povijesnih događaja vezanih uz politiku, obitelj, školu, religiju, pa sve do znanstvenih istraživanja obrazaca ljudskog ponašanja, koja su pokazala koliko se lako posluh može stvoriti i koristiti.

Princip bezuvjetne poslušnosti

„Jačinu potrebe za okvirom orijentacije objašnjava činjenica koja je dovela u nepriliku mnoge proučavatelje čovjeka, naime, lakoća kojom ljude začaravaju iracionalne doktrine, bilo političke, bilo religijske, bilo neke druge prirode, dok drugome, koji nije pod njihovim utjecajem, izgleda očito da su one bezvrijedne konstrukcije. Dio odgovora leži u sugestivnom utjecaju vođa i u sugestibilnosti čovjeka. Ali ne izgleda da je to cijela priča. Čovjek vjerojatno ne bi bio tako sugestivan da njegova potreba za kohezionim okvirom orijentacije nije tako vitalna. Što više ideologija pretendira da odgovori na sva pitanja, to je atraktivnija; u tome možda leži razlog zbog kog iracionalni, pa čak i očito nezdravi misaoni sustavi mogu tako lako privući ljude. Ali karta nije dovoljan vodič za akciju; čovjeku je također potreban cilj koji mu govori kamo da ide. Životinja nema takvih problema. Njeni instinkti je opskrbljuju i kartom i ciljevima. Ali čovjeku, kome nedostaje instinktivna determinacija i koji ima mozak koji mu dopušta da misli o mnogim pravcima u kojima bi mogao ići, potreban je predmet totalnog obožavanja; potreban mu je predmet odanosti da bude fokusna točka svih njegovih stremljenja i osnova za sve njegove stvarne — a ne samo proklamirane — vrijednosti. Takav mu je predmet potreban iz mnogih razloga. On objedinjuje njegovu energiju. Izdiže ga iznad njegove izolirane egzistencije, sa svim njegovim sumnjama i nesigurnošću, i daje značenje životu. Bivajući odan cilju koji je iznad njegovog izoliranog ega, on sebe transcendira i napušta zatvor apsolutne egocentričnosti. Različiti su predmeti čovjekove odanosti. On može biti odan idolu koji od njega zahtijeva da ubije svoju djecu ili idealu koji ga primorava da štiti djecu; on može biti odan razvoju života ili njegovom uništenju. Može biti odan cilju gomilanja bogatstva, stjecanja moći, uništenju ili cilju voljenja i bivanja produktivnim i hrabrim. Može biti odan najrazličitijim ciljevima i idolima; još dok postoji razlika u predmetima odanosti od ogromne važnosti, sama potreba za odanošću je primarna, egzistencijalna potreba koja zahtijeva zadovoljenje bez obzira na to kako se zadovoljava.“ iz knjige „Anatomija ljudske destruktivnosti“ E. Fromm

Upravo ta, kod čovjeka prisutna, egzistencijalna potreba za okvirom orijentacije, o kojoj govori Fromm, omogućuje da se nad ljudima ostvari vlast, da se čovjeka učini poslušnikom: „Vojnika koji ubija i osakaćuje, pilota bombardera koji razara tisuće života u jednom trenutku, ne nagoni nužno impuls destruktivnosti ili okrutnosti, već princip bezuvjetne poslušnosti.“ iz knjige „Anatomija ljudske destruktivnosti“ E. Fromm. Za stvaranje i održavanje, odnosno za funkcioniranje hijerarhijsko-eksploatacijskih društvenih odnosa nužno je njegovanje principa bezuvjetne poslušnosti… Taj princip poslušnosti njeguje se od najranijeg djetinjstva putem obiteljskog odgoja i sustava obrazovanja, kao temelj bez kojeg ljudska zajednica ne može funkcionirati… Međutim, zabluda je kako ljudska zajednica bez tog principa ne može funkcionirati, dapače, takav princip je izvor destruktivnosti, a njegova je jedina svrha držati ljude potčinjene u cilju izrabljivanja istih, a poradi održavanja moći i vlasti eksploatatora… Taj princip održava se pomoću iracionalnog autoriteta gdje podređeni sluša zapovijedi nadređenog isključivo zato što je taj netko nadređen (podređeni nije tu da razmišlja o ispravnosti zapovijedi, već je tu da bezuvjetno izvrši zapovijed)… Ovdje ne govorim o racionalnom autoritetu koji se temelji na znanju i stručnosti (npr. razumno je da je liječnik taj koji će donijeti konačnu odluku o načinu liječenja pacijenta), već o iracionalnom autoritetu kojemu je cilj ostvarivanje moći i vlasti nad ljudima… „Autoritet je širok pojam s dva potpuno različita značenja: može biti ili racionalan ili iracionalan autoritet. Racionalan je baziran na kompetentnosti, i pomaže osobi koja se na njega oslanja u rastu. Iracionalan je autoritet baziran na moći i služi za iskorištavanje podređenih mu osoba…“ iz knjige „Imati ili biti“ E. Fromm…

Kako bi se osiguralo bezuvjetno izvršavanje zapovijedi nužno je sugestijama, manipulacijom, ali naravno i prijetnjom sankcijama (izazivanjem straha) podređene uvjeriti kako je cilj koji se dostiže provođenjem zapovijedi i njihov cilj… Tako npr. u kapitalističkom sustavu proizvodnje postoji „korporativna hijerarhija koja ima funkciju povećavanja efikasnosti proizvodnje što doprinosi općem dobru“ (što je samo jedna od laži pomoću koje se radnici kontroliraju i drže u pokornosti radi efikasnijeg izrabljivanja)… Manageru nije posao da unaprijeđuje efikasnost proizvodnje „radi općeg dobra“, već mu je posao da raznim metodama prisile povećava efikasnost izrabljivanja radnika čime se doprinosi povećavanju dobiti i punjenju džepova izrabljivača… Koliko više dobiti managerove metode „unapređivanja efikasnosti proizvodnje“ donose kradljivcima proizvoda tuđeg rada (kapitalistima), toliko veći dio tog ukradenog kolača (u vidu bonusa) dobija i manager… Dakle, ljude treba uvjeriti kako je princip bezuvjetne poslušnosti nužan za funkcioniranje i „razvoj“ društva, odnosno za održavanje reda i stabilnosti, za dobrobit sviju, a svaka samovolja podređenih je nepoželjna jer ugrožava opstojnost našeg sustava stabilnosti, sigurnosti i prosperiteta… Kako da ne!… Neposlušnost u našem sustavu vrijednosti je itekako poželjna… Neposlušnost znači naše odbijanje da primimo injekciju u kojoj se nalazi virus ropstva… Princip bezuvjetne poslušnosti od ljudi stvara robove, „niža“ bića pogodna za iskorištavanje, odnosno u današnje vrijeme u kojem robujemo i tehnologiji bolje je reći kako taj princip od ljudi stvara robote, nežive, mehaničke predmete, strojeve za eksploataciju…

Već sam spomenuo kako je princip bezuvjetne poslušnosti jedan od izvora destrukcije, npr. stvaranje i održavanje megastroja za ubijanje – vojske… Sve vojske svijeta strogo su hijerarhijsko organizirane sa visokim stupnjem stege… Čovjeka ne možete natjerati da čini što vi želite dok ne eliminirate njegovu slobodnu volju, odnosno dok ga ne uvjerite kako je vaša volja isto što i njegova… Najbolji način da npr. tjerate ljude u rat jest stvaranje zajedničkog neprijatelja koji ugrožava naše vrijednosti, sam naš opstanak… Da bi čovjek mogao ići u rat ubijati druga ljudska bića on treba eliminirati svoju savjest i empatiju, a to će učiniti tako što te ljude koje ide ubijati neće smatrati ljudskim bićima, već nečovječnim „neprijateljem“ kojeg će etiketirati i nazivima koji dodatno istiću njegovu neljudskost – mi smo ljudi, a oni su „teroristi“, „ustaše“, „četnici“, „komunjare“, „balije“ itd… Ukratko, oni su okrutne zvijeri koje nas ugrožavaju samim svojim postojanjem, i najbolje bi bilo da mi njih sredimo prije nego oni nas… A kako su vojnici već pripremljeni za okršaj s neprijateljem, sada kada je isti identificiran samo treba izdati zapovijed i destrukcija može početi… Još jedan primjer kako princip bezuvjetne poslušnosti uzrokuje destrukciju jest mediokritetski birokratizam… Naime, odgajanje birokrata, odnosno općenito službenika koji će se čvrsto držati propisanih pravila, također je nužno za održavanje moći i vlasti, odnosno za učinkovito provođenje kontrole nad ljudima i dovođenja ljudi u „red“ radi njihovog izrabljivanja… Najdrastičniji primjeri birokratizma u službi masovne destrukcije su režimi nacističke Njemačke ili Staljinovog Sovjetskog Saveza… Nisu SS-ovci koji su vršili masovna ubojstva Židova to činili zato što su mrzili Židove (neki su ih možda i mrzili), već zato što su vršili svoju dužnost… Adolf Eichmann bio je takav primjer birokrata koji vrši svoju dužnost, prema važećim zakonima i propisima… I kada birokrati organiziraju masovne egzekucije, a vojnici ih izvršavaju, to čine jer vrše svoju dužnost, a kako sam već rekao, da bi to činili moraju eliminirati svoju savjest doživljavajući svoje žrtve kao neljude – Židovi su stavljeni izvan zakona, oni su proglašeni neljudskim bićima, parazitima koje zbog zdravlja arijevske rase treba eliminirati…

I danas smo svakodnevno svjedoci mnogih slučajeva u kojima mediokritetski birokratizam provodi svoju destrukciju… Jedan takav primjer su ovrhe… Za birokrata nije bitno kako je i zašto netko nekome ostao dužan, već je bitno samo to da se uspješno naplati dug, bez obzira na posljedice po dužnika, jer dužnik nije ljudsko biće… On je za birokrata u specifičnom predmetu „dužnik“ (stvar), a propisi zahtjevaju da se dužniku naplati njegov dug, i ono što propisi traže treba učiniti, izvršiti svoju dužnost, tu nema pogovora… Kada birokrat odlučuje o sudbini drugih ljudi on mora eliminirati svoju savjest, mora doživljavati ta ljudska bića kao nežive predmete, inače to ne bi mogao činiti… Princip bezuvjetne poslušnosti karakteristika je, dakle, naše „kulture nasilja“, jer bez tog principa nemoguće je održavati bolesne hijerarhijsko-eksploatacijske odnose, odnosno provoditi nasilje nad ljudima u cilju održavanja moći i vlasti radi izrabljivanja istih… Spomenuo sam kako je stvaranje „neprijatelja“ nužno da bi se ljude navelo na bezuvjetnu poslušnost… Taj neprijatelj može biti „unutarnji“ i „vanjski“… Oba neprijatelja se stvaraju unaprijed, prije negoli „stvarno“ postanu neprijatelji (kao u Orwellovoj 1984.)… I kako je neprijatelj uvijek prisutan poslušnost je nužna za obranu od istog… Međutim, stvarni neprijatelji smo mi sami sebi dok god pristajemo biti poslušni, dok god prihvaćamo iracionalni autoritet… Lijek za onaj virus ropstva koji nam daju injekcijom „principa bezuvjetne poslušnosti“ jest, kao što sam već rekao, neposlušnost… Neposlušnost je vrlina, a ne grijeh… Neposlušnošću dajemo do znanja svojim uzurpatorima da se nemaju pravo postavljati iznad nas… Postanimo neposlušni!… Ako odbijamo ići u rat, rata nema, ako odbijamo raditi za eksploatatore, eksploatacije nema… Neposlušnost je prvi korak prema slobodi i stvaranju boljeg svijeta…

Izvor: smisao-života.blog.hr