LAV, VUK, I LISICA

 

Pođoše zajedno u lov lav, vuk, i lisica. Dočepaše se plijena od jednoga magarca, jedne gazele, i jednoga zeca.

Upita sada lav vuka:

"Kako ćemo razdijeliti plijen, prijatelju vuče"?

"Nije nam potrebno komadati životinje", reče vuk. "Nego bismo mogli ovako: ti, lave, uzmi magarca, lisici neka pripadne zec, a što se mene tiče, bit ću zadovoljan s gazelom".

Odgovor lava bijaše strahovit rik bijesa. Jednim udarcem šape on usmrti vuka,  u odvrat za njegov savjet. Okrene se tada lisici, pa i nju upita:

"A što ti savjetuješ u pogledu diobe, draga prijateljice"?

"Gospodaru", kaza lisica duboko se naklonivši, "stvar je jednostavna. Za doručak uzmi magarca, za večeru gazelu, a zeca smaži za užinu".

"Vrlo dobro", izjavi lav, zadovoljan što mu je pripala sva lovina. "Reci mi, tko te naučio da zboriš takve riječi mudrosti i pravde"?

"Naučio me vuk", glasio je lukav odgovor.

 

(Basna indijske Azije, prijevod V. K.)

 

Vesna Krmpotić, BASNE, zbornik priča iz opusa MEĐU NAJLJEPŠIMA NAJLJEPŠE  širom svijeta i diljem vremena